Novi materijalizmi
Termin “novi materijalizam” nastao je na prijelazu milenija, a koristi se u raznim znanstvenim disciplinama i podrazumijeva različita značenja. Ono što bi im bilo zajedničko teoretsko je i praktično “okretanje prema materijalnom”, to jest naglašavanje materijalnosti svijeta – društvenog i prirodnog, za razliku od poststrukturalističkog fokusa na tekst, sisteme mišljenja i diskurse. Pod materijalnostima ovdje se misli na ljudska tijela, ostala živa bića, prirodni i izgrađeni okoliš, kao i materijalne sile poput gravitacije i vremena. U kontekstu suvremenih umjetničkih praksi “novi materijalizam” nije ustaljen termin, dok se u umjetnosti novih medija i filma to područje tek počelo definirati. Počevši 2011. izložbom 'Konkretno nematerijalno' te sustavno od 2015. kroz niz izložbi i programsku smjernicu Novi materijalizmi, udruga siva) (zona u suradnji s kolegama kustosima pokušava pridonijeti definiranju teme. Tema je sagledana kroz prizmu postmedijskih suvremenih pristupa umjetnosti i postdigitalne uvjetovanosti naše svakodnevice, gdje je digitalnošću prožet skoro svaki aspekt društvenosti.
Projekt teži formirati dijaloge između značajnih autora konkretne i konceptualne umjetnosti 1960-ih i 1970-ih godina, i s njima povezati diskurzivna polja i umjetničke radove suvremenih praktičara koji djeluju u postmedijskom kontekstu. Nadalje, pretpostavlja se oblikovanje estetskog iskustva kao djelatnog mehanizma u procesu stvaranja fizičkog svijeta. Promjenu u diskursu, koja se dogodila kroz nekoliko decenija, možemo vidjeti na primjeru tretmana svjetla i pokreta u umjetničkim radovima. Dok su 1960-ih u luminokinetičkoj umjetnosti, kao novi materijali, uvedeni svjetlo i pokret u likovnu umjetnost, oni su percipirani kao nematerijalni elementi likovnog rada. Neki luminokinetički radovi, od 1960-ih nadalje, propituju granicu ljudske vizualne percepcije, npr. upotrebom stroboskopskog svjetla i fizičkog objekta u pokretu. Današnja umjetnička praksa ima drugi pristup pojmu materijalnosti te koristi kvantifikacije svojstva tvari i raznih pojava kao elemente svog rada (npr. database art). Neki umjetnici koji danas slijede estetiku konceptualnih praksi 1960-ih i 1970-ih koriste podatke i kvantifikaciju u umjetničkom radu kroz elemente značenjskih obrata, začudnosti, apsurda ili humora.
Projekt Novi materijalizmi propituje identifikaciju “estetskog stanja” kako ga definira njemački filozof Max Bense, kao i njegovu teoriju da je “estetsko stanje jednako materijalno kao i fizičko stanje bilo kojeg promatranog objekta”. Benseova analiza slijedila je potku “programa proizvodnje estetskih stanja” i često je korištena kao polazište rane digitalne umjetnosti 1960-ih i 1970-ih godina. U projekt je uključena i dokumentacija sukoba između Maxa Bensea i Josepha Beuysa tijekom TV panel diskusije koja se dogodila 1970. godine, koji je opisana kao “vidljivo spektakularni finale projekta racionalne, matematički orijentirane estetike”.
Projekt se ostvaruje kroz višegodišnju seriju izložbi, performansa i predavanja. Kako sa sigurnošću možemo tvrditi da sami kustosi izložbe niti zastupljeni umjetnici nisu vidjeli izložbu Konkretno nematerijalno 2011. u oba fizička prostora, u galerijama siva) (zona i HICA - Highlands instituta suvremene umjetnosti, vjerojatno je jedina osoba koja je vidjela izložbu u Hrvatskoj i Škotskoj kolegica Sarah Cook, i kao takva izrazila je svoje refleksije u tekstu koji objavljujemo. Tekst Bronaċ Ferran Čudni loop-ovi u binarnom – ni visoko ni nisko reflektira o izložbama New Materialisms (Station 2) i Programmable States? održanima 2015. još jednom paralelno u galerijama siva) (zona i HICA.
Program:
Jedan objekt(ivan) svijet: Siegfried Fruhauf, Rainer Kohlberger, Ralo Mayer, kustos Gerald Weber, 2020.
Dina Karadžić, Vedran Gligo: 2020|5050 // Triptih o tektonskim transgresijama, 2020.
Sounding DIY Tin Dožić, Claude Heiland-Allen, Noise Orchestra, Bioni Samp, Hrvoje Hiršl / Davor Branimir Vincze, kustosi Laura Netz i Darko Fritz, 2018.
Chiara Passa: Krug u krugu, 2019.
AnneMarie Maes: Senzorna koža / Gerilska košnica, 2017.
New Materialisms (Station 3.5): Improvizacija za osciloskop i Kaosspad, 2016: Ivan Marušić Klif
New Materialisms (Station 3.4), 2016: Eloi Puig
New Materialisms (Station 3.3), 2016: Hrvoje Hiršl
New Materialisms (Station 3.2), 2016: Goran Trbuljak
New Materialisms (Station 3), 2016: Alexei Blinov, Martin Callanan, Vladislav Knežević, Špela Petrič / Miha Turšič, Goran Trbuljak
New Materialisms (Station 1), 2015: Špela Petrič / Miha Turšič, (Digitalizirani) Praxis, Armin Medosch
Concretely Immaterial, 2011, siva) (zona i HICA
