Senzorna koža / Gerilska košnica

AnneMarie Maes
03. 08. 2017. - 31. 08. 2017.
Kustos/i: Darko Fritz
Potpora: Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura nova, HTP Korčula / Korčula Hotels, Grad Korčula

Projekt na razmeđi umjetnosti i znanosti fokusira se na teme održivosti, odnosno, specifičnije na preživljavanje vrsta pčela, kao i korištenje novih materijala te novih digitalnih mogućnosti I tehnologija proizvodnje održivih plastičnih materijala.

Projekt se koncentrira na instalaciju 'the Guerilla Beehive’, koja gradi radikalno novu košnicu koja može biti smještena u bilo kakvu vrst okruženja, uključujući urbana, kako bi okućila kolonije pčela. Pčelinjak odnosno košnica nema svrhu komercijalne eksploatacije u svrhu proizvodnje pčela, već služi za monitoriranje pčelinje kolonije i podršku oprašivanju.

Projekt evocira aktualnost teme raširenog kolapsa pčelinjih kolonija, te ne koristi klasične znanstvene metode već hibrid znanstvenih i umjetničkih metoda kako bi podigla razinu svijesti te pokrenula istraživanje drastično novih materijala i promatračkih metoda.

Ova izložba djelomično otkriva autoričino dugogodišnje istraživanje s ciljem kojeg je nazvala  Intelligent Guerilla Beehive / Inteligentna gerilska košnica. Njen projekt balansira na rubu umjetnosti i znanosti, a fokusira se na pitanja održivosti, točnije, na prežitak pčelinjih vrsta koje nose med, te na nove materijale i tehnologije njihove digitalne proizvodnje, konkretno, održivu bio-plastiku.

Vizualni jezik ove instalacije je višeslojan. Svaki artefakt rezultat je određenog eksperimenta. Svi objekti su dio većeg razvojnog modela za gradnju i fino ugođavanje Inteligentne gerilske košnice, mobilnog skloništa za pčele beskućnice. Ovaj radikalni novi uređaj bavi se domenom u kojoj ljudski i ne-ljudski akteri surađuju kako bi se održao elasticitet ekosistema koji sve više slabi.

U Laboratoriju za formu i materiju (Laboratory for Form and Matter) AnneMarie Maes radi s paletom biotičkih i abiotičkih elemenata. Maes vidi taj laboratorij kao otvoreno okružje za eksperiment, prostor za kontradikcije, kritičnost i evaluaciju. Kombinira organičke komponente kao što je biljna tvar, propolis i neke druge tvari, sa živućim sistemima kao što su gljive i bakterije, kako bi kreirala buduće artefakte. Autoričini mikro-organizmi uzgajaju bio-materijale te ona istražuje kako ojačati te membrane i kako ih učiniti korisnima putem ugrađene elektronike, ali i kako u te membrane implementirati osjetilne kvalitete korištenjem živuće tehnologije.
Navigirani između nacrta i "konceptualnih dokaza", njeni objekti mogu se klasificirati kao 'buduća arheologija' (‘Future Archaeology’): tu su fragmenti zaboravljenoga svijeta kao i fragmenti svijeta koji tek dolazi.

Košnica je sistem homeostaze* što je osobina koja regulira stabilnost njene unutrašnjosti, te teži ka održavanju stabilnih i konstantnih karakteristika kao što su  temperatura ili pH stupanj. Košnica može biti i zatvoren i otvoren sistem. Kako je u većem dijelu tzv. "prvog svijeta" (što uključuje Belgiju, odakle Maes operira) priroda zagađena industrijama, sve se više pokazuje da su pčele počele birati manje zagađena urbana područja od vrlo zagađene "prirode", kontaminirane pesticidima, sredstvima za gnojenje i sl. Monitoring pčela pokazuje stanje biocenoze (termin je smislio Karl Möbius 1877. godine, a označava biološku zajednicu). To uključuje širi okoliš sa svim stanovnicima, pri čemu su ljudi djeluju kao najutjecajniji akteri promjena koje živimo.

Bruno Latour upozoravao je da mi - ljudi – moramo preispitati naše stavove kako bi postigli sustav koji on zove "parlamentom stvari” odnosno "parlamentom objekata" [Bruno Latour: Nikad nismo bili moderni. Zagreb: Arkzin/UIII, 2005.] pri čemu se prirodni fenomeni, kao i diskurs o istima, ne može promatrati odvojeno, samo od strane specijalista, već poput hibrida koji su napravljeni i disciplinirani javnom interakcijom ljudi, stvari i koncepata. Nastavljajući se na Latoura, možemo promišljati mogućnost širih mreža u kojima ne-ljudski akteri pružaju otpor programiranom okviru proporcija kojem su samo naizgled potčinjeni i renderiraju se kroz promatranje u svjetlu procesa u kojima sudjeluju.

* homeostaza (grč. ὅμοιος = jednak, sličan; στάσις = stajanje, zastoj, zaustavljanje) označuje održavanje nekog biološkog sustava (npr. stanica, organizam, ...) stabilnim.

O autoru

AnneMarie Maes je umjetnica i istraživačica. Njen rad uključuje skulpturu, fotografiju, video, instalaciju i participativnost. Maes stvara projekte koji stimuliraju razvoj održivijeg svijeta. Njena istraživačka praksa kombinira umjetnost, znanost i snažan interes za DiY tehnologije. Njene instalacije i dugoročni projekti, kao što su npr.  Transparent Beehive, Urban Corridors ili Politics of Change – koriste širok spektar bioloških, digitalnih i tradiconalnih medija, uključujući žive organizme.
Maes koristi tehnološku meditaciju kako bi istraživala nove forme komunikacije s prirodnim svijetom, kako bi učinila nevidljivo – vidljivim.
AnneMarie Maes utemeljila je Urbani pčelinji laboratorij / Urban Bee Lab te je već desetljećima globalno prepoznata kao pionirka umjetničko-znanstvenih projekata u Belgiji. Maes koristi vrlo originalne načine kako bi istaknula skrivene strukture prirode, konstruirajući originalne tehnološke metode kako bi testirala živući svijet, te kako bi ga prevodila u umjetničke kreacije kroz sonifikaciju, vizualizaciju, skulpture, dugoročne instalacije velikog mjerila, radionice, predavanja i knjige.
Maes ima jak internacionalni profesionalni profil, izlagala je u Bozaru (Brisel), Koç University Gallery (Istanbul), Borges Center (Buenos Aires), Arsenals Museum (Riga), Skolska Gallery (Prag), Institute of Evolutionary Biology (Barcelona),  Designmuseum (Mons) te Wissenschaftskolleg (Berlin). Povezana je s umjetničkim kolektivom Okno (Brisel). Bila je I manager nekoliko internacionalnih umjetničkih projekata, podržanih u okviru EU for Culture, te redovito surađuje sa znanstvenicima u Briselu, Parizu, Barceloni and Tokyu.
http://annemariemaes.net