New Materialisms (Station 3)
izložba u Korčuli traje od 17. 6. do 28. 10. 2016.
Serija izložbi pod nazivom New Materialisms ostvaruje se od 2015. u suradnji Sive zone - prostora suvremene i medijske umjetnosti iz Korčule i HICA (Highlands instituta suvremene umjetnosti) iz Škotske. Ovaj postav, treći u nizu, priređen je kao gostujuća izložba u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu te predstavlja odabir radova s prve dvije izložbe koje su bile održane 2015. u Korčuli i u Škotskoj, te radova koji će biti predstavljeni u nadolazećim izložbama u Korčuli tijekom 2016.
Istovremeno s izlaganjem na zagrebačkoj izložbi, isti umjetnički rad Gorana Trbuljaka biti će izložen i u Gradskom muzeju Korčula. Rad Gorana Trbuljaka je bez naslova, a riječ je o ručnom brojaču kojim autor broji osobe koje prvi puta prisustvuju otvaranjima njegovih samostalnih izložbi od 1970. do danas.
Projekt New Materialisms kroz višegodišnju seriju izložbi i predavanja reflektira povijesno divergentne umjetničke prakse konkretne i konceptualne umjetnosti i s njima povezana diskurzivna polja definirana tijekom 1960-ih. Projekt propituje razumijevanje istih kroz prizmu postmedijskih suvremenih pristupa umjetnosti i post-digitalne uvjetovanosti naše svakodnevice, pri čemu je digitalnošću prožet skoro svaki aspekt društvenosti. New Materialisms teži formirati dijaloge između značajnih autora konkretne i konceptualne umjetnosti i suvremenih praktičara koji djeluju u post-medijskom kontekstu s pretpostavkom oblikovanja estetskog iskustva kao značajnog mehanizma djelatnog u procesu stvaranja fizičkog svijeta.
Projekt New Materialisms propituje identifikaciju “estetskog stanja” kako ga definira njemački filozof Max Bense, kao i njegovu teoriju da je ‘estetsko stanje jednako materijalno kao i fizičko stanje bilo kojeg promatranog objekta’. Benseova analiza slijedila je potku ‘programa proizvodnje estetskih stanja’ i često je korištena kao polazište rane digitalne umjetnosti 1960ih i 1970ih godina. Prošle godine je rad Vladislava Kneževića pod naslovom Binary Pitch, inspiriran informatičkom estetikom Maxa Bensea, bio istovremeno predstavljen u Korčuli i Škotskoj, a sada je uključen i u zagrebačku izložbu. U projekt je uključena i dokumentacija sukoba između Bensea i Josepha Beuysa tijekom panel-diskusije koja se dogodila 1970. godine, koji je opisan kao ‘vidljivo spektakularni finale projekta racionalne, matematički orijentirane estetike'.
Instalacija Open Source Vostok ruskog umjetnika s londonskom adresom Alexeia Blinova otkriva nam materijalnost površine planete iz razdoblja prije 400 000 godina kroz seriju hologramskih snimaka uzoraka leda izvađenih četiri kilometara ispod površine zaleđenog jezera Vostok. Rad je nastao kroz suradnju sa Institutom za istraživanje Arktika i Antarktika iz Petrograda.
Rad Martina Callanana pod nazivom Text Trends bavi se ljudskom percepcijom riječi i podataka izloženih u grafičkim formama. Text Trends tako proučava spektakularizaciju informacije. Rad koristi četverogodišnje podatke o korištenju Google internet pretraživača, reducirajući taj proces na esencijalne elemente: traženi termini naspram frekvencije pretraživanja tijekom vremena prezentirani su u obliku grafikona. Parovi riječi, kao što su npr. ‘sada i kasnije’, ‘ljeto i zima’, postaju zaigrane činjenice. Rad ohrabruje kritiku fenomena generiranja podataka te postavlja pitanje: što podaci zapravo predstavljaju?
Instalacija Voyager / non-human agent autorskog dua Petrič /Turšič koristi algoritam i podatke prikupljane s instrumenata na svemirskoj sondi Voyager, koja od 1977. putuje svemirom. Postojeći svemirski programi fokusiraju se uglavnom na najudaljenije točke našeg okruženja, ali imaju tendenciju zanemariti značaj implementiranja umjetničkih razvojnih praksi i metodologija koje se mogu sažeti u osnovno pitanje: kako je to biti ljudsko biće u svemiru? Ne-ljudski akter (non-human agent) istražuje moguće umjetničke forme u svemiru, kompozite umjetnosti i znanosti kao i procese kulturalizacije znanosti.
Audio vodstvo poslušajte ovdje.
O autorima
Alexei Blinov (rođen u Rusiji) inženjer je elektronike i novomedijski umjetnik s adresom u Londonu. Ranih 1990ih specijalizirao se u polju rada s visokokvalitetnim laserskim projekcijama velikog mjerila. Od tada do danas proizveo je niz raznolikih audio-vizualnih instalacija. Kao osnivač eksperimentalne organizacije “Raylab” koja djeluje u polju novih medija, surađivao je s nizom kreativnih umjetnika, uključujući Jamiea Reida. Od 1997. godine radi uglavnom u Velikoj Britaniji, kreirajući audiovizualne instalacije koje su prikazane u nizu važnih galerija kao što su londonski Institut za suvremenu umjetnost (ICA), ili pak Barbican Art Centre. Predstavio je mobilni streaming rad “ZOU” na Venecijanskom bijenalu 2003. godine i radionicu “Hive@Soft(n)” na internacionalnom festivalu DEAF 2007. godine. Poznat je i kao I/O ekspert sa strašću koju gaji spram elektromagnetizma i radijske produkcije. Trenutno je tehnički direktor na snimanju filma “DAU life and times of physicist Lev Landau” koje je u tijeku u ukrajinskom gradu Harkovu.
Više na: www.hivenetworks.net
Martin John Callanan je umjetnik koji istražuje položaj individue u sistemima. Njegov rad je internacionalno izlagan i objavljivan; nedavno je nagrađen prestižnom trijenalnom nagradom za vizualne umjetnosti Philip Leverhulme, za izvanredne dosege u istraživanju. Recentne samostalne izložbe uključuju: Departure of All, Noshowspace; Martin John Callanan, Horrach Moya; Global, Casal Solleric te Along Some Sympathetic Lines, Or Gallery. Njegov rad je izlagan u galerijama poput White Cube; Galerie Christian Ehrentraut; James Cohan Gallery; Es Baluard Modern and Contemporary Art Museum; Whitechapel Gallery; ZKM Karlsruhe; Ars Electronic Centre; ISEA; FutureEverything; Art Exchange; LIFT 2014, Battersea Arts Centre; Kunstverein Springhornhof; Riga Centre for New Media Culture; Whitstable Biennale te Imperial War Museum North. Callanan je diplomirao 2005. godine na londonskoj Slade School of Fine Art, a trenutno i predaje kao Teaching Fellow in Fine Art Media na londonskom University College. Uz to, član je Slade Centre for Electronic Media in Fine Art (SCEMFA).
Vladislav Knežević (1967.) diplomirao je na De Vrije Academie (Audio-visual Dept.) u Den Haagu. Od 1993. radi kao redatelj za različite televizijske programe. Eksperimentalnim filmom, videom i zvukom bavi se od 1988. Bio je inicijator i organizator programa Reference to Difference, televizijske emisije o eksperimentalnom filmu i videu Videodrom, te 25 FPS Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa. Filmografija: A.D.A.M. (2014); Binary Pitch (2013); Archeo 29 (2010); reLocated (2005); Under Construction (2003); Full Range (2001/02); Convergence (1997); X Tactile Transition (1994/96); The Test of the Infinite Dream (1992); In the Colourbox (1989).
Špela Petrič, doktorica je znanosti (biologija), umjetnica novih medija i znanstvena istraživačica s trenutnom adresom u Amsterdamu. Njenu umjetničku praksu čine kombinacije prirodnih znanosti, novih medija i performansa. Radeći na egalitarnom i kritičkom diskursu na razmeđi profesionalnih i javnih sfera, Špela pokušava vizionirati umjetničke eksperimente koji proizvode pitanja bitna za antropologiju, psihologiju, filozofiju, kao i za umjetnički diskurs terRabiologije.
Izabrani projekti i suradnje: Naval Gazing (instalacija, 2014), Plant Sex Consultancy (ko-autori Pei-Ying Lin, Dimitris Stamatis, Jasmina Weiss), Voyager/140AU (instalacija, ko-autjor Miha Turšič, 2013), Solar Displacement (instalacija, 2013), Humalga: Towards the Human Spore (projekt umjetničkog istraživanja, ko-autor Robertina Šebjanič 2012-).
Miha Turšič (1975) diplomirao je industrijski dizajn na Umjetničkoj akademiji u Ljubljani 1998. godine. U periodu od 1995. do 2005. godine bio je uključen u razvoj proizvoda i brand-management širom svijeta. Od 2004. godine aktivno je uključen u kulturalizaciju svemira, dizajnira nastambe nulte gravitacije i post-gravitacijsku umjetnost s Dunjom Zupančič, Draganom Živadinovim i Yuri Gagarin centrom za trening kozmonauta u Rusiji. Osnivač je nekoliko institucija u polju istraživanja, razvoja i umjetnosti. Trenutno je direktor KSEVT-a (Evropski kulturni centar za svemirske tehnologije), a njegov rad fokusiran je na razvoj Kulturnog svemirskog programa.
Izabrani projekti i suradnje: 50-year theatre project Noordung:: 1995-2045, Zvyozdny Gorodok, travanj 2005 i Vitanje, travanj 2015; konstrukcija KSEVT zgrade, 2009–2012; Herman Potočnik Noordung: 100 Monumental Influences exhibition, rujan 2012; Voyager/ dr. Mavretič, izložba, listopad 2013; prva javna prezentacija Voyager PLS instrumenta, listopad 2013; Voyager/140AU, 2013 - ; Out of the Cradle konferencija, Vitanje, studeni 2013, St. Petersburg, listopad 2014; Supre:architecture – nacionalna prezentacija Slovenije na 14. Internationalnoj izložbi arhitekture u Veneciji, lipanj 2014; Space sight, Vitanje, 2015.
Goran Trbuljak (1948) Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao 1972. 1973 – 1974. studirao slikarstvo na École des beaux-arts u Parizu. Završio je fotografsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas redovni profesor. Likovno je djelovanje započeo krajem 1960-ih godina kao konceptualni umjetnik. Tijekom 1969. izvodi niz uličnih umjetničkih akcija. Goran Trbuljak (re)konsturira vlastitu poziciju kao umjetnika u kulturnoj industriji i kontinuirano sudjeluje u institucionalnoj kritici, izražavajući različite geopolitičke i osobne pozicije umjetnika u društvu i kulturnoj industiji koji su u stalnoj mjeni. Među radovima ostvarenim u raznim medijima, uočljiva je serija radova-izložbi koja se sastojala isključivo od plakata kao jedinog izloška, započeta 1971 plakatom sa tekstom: ‘Ne želim pokazati ništa novo i originalno’.
