Bernardo Bernardi
Projekti u produkciji Sive zone:
Darko Fritz: vizualno istraživanje, Korčula, od 2016.
Chiara Passa: Krug u krugu, instalacija, Memorijalni kompleks, Korčula, 2019.
Maja Marković: vizualno istraživanje, Korčula, 2019.
Maja Marković: Zaostatak interijera, serija radova, instalacija, izložba, 2020.
Maja Marković: Zaostatak, rad u javnom prostoru, 2020.
Darko Fritz i Sonja Leboš: Zaostatak interijera, tekst, 2020.
Otvoreno pismo za očuvanje Memorijalnog kompleksa autora Bernarda Bernardija u Korčuli, 2020.
Darko Fritz: Bernardi_Korčula, objekt, 2021.
Darko Fritz i Sani Sardelić (Gradski muzej Korčula i Siva zona): Bernardo Bernardi, informativni pano, 2021., Memorijalni kompleks, Korčula
Bernardo Bernardi (Korčula, 1921. – Bol na Braču, 1985.) arhitekt je i dizajner kojem neizmjerno dugujemo. Njegova je zasluga što imamo profesionalno društvo dizajnera (danas Hrvatsko dizajnersko društvo) (1) te visokoškolsko obrazovanje dizajnera za koje se borio niz desetljeća. Bernardi je bio i jedan od osnivača čuvene grupe EXAT 51, ULUPUH-a te zagrebačkih Studija i Centra za oblikovanje, a dao je ime i jednom od najvažnijih arhitektonskih časopisa u regiji - Čovjek i prostor. Nizom izvanrednih ostvarenih i neostvarenih arhitektonskih i dizajnerskih projekata, Bernardi je zaslužio imati muzej posvećen vlastitom opusu kojim je dao izvanredan obol arhitekturi i oblikovanju interijera u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovici 20. stoljeća.
Nažalost, još jedan opus koji nismo naučili cijeniti onoliko koliko zaslužuje.
U naporima vrednovanja te izuzetne baštine, tijekom svoje umjetničke rezidencije u Korčuli 2019. godine u organizaciji korčulanske sive) (zone – prostora suvremene u medijske umjetnosti, umjetnica Maja Marković bavila se hotelskim kompleksima koje je Bernardi, uz osebujan spomenički memorijalni kompleks (1975.-1987.) i druge projekte, ostavio u nasljeđe svom rodnom gradu. To su hoteli "Marko Polo" (1967.-1982.), "Park" (1971.-1985.) i "Liburna" (1979.-1985).
Za hotel "Marko Polo", prvi korčulanski hotel visoke kategorije u domaćem vlasništvu (Hotel Korčula de la Ville, otvoren u današnjem obliku 1912. godine, prema neprovjerenoj usmenoj predaji bio je u češkom vlasništvu) Bernardi kaže kako se radilo o 'iznimno delikatnom zadatku' jer je trebalo 'objekt uklopiti u arhitektonski pejzaž vrlo značajnih arhitektonskih karakteristika' (Bernardi, 1974). U tim riječima možemo danas, retrospektivno, osjetiti autohtono Bernardijevo promišljanje mediteranskog prostora u duhu kritičkog regionalizma. Zanimljivo je da u vlastitom tekstu za časopis Čovjek i prostor iz 1973. godine Bernardi spominje kako je konstrukcija hotela zaustavila izgradnju privatnih objekata (vjerojatno nereguliranu), a kulturu građenja i iznimnu odgovornost arhitekta iščitavamo iz sljedećih riječi: 'Iako se time ne iskupljuje, autor ipak mora konstatirati da neki izvođači nisu postigli odgovarajući nivo izvedbene korektnosti' (Bernardi, 1973).
Bernardi je za "Marko Polo" oblikovao prostorno-arhitektonsko rješenje (koautori: Jovo Kukavičić i Melita Rački, uz statiku Dubravka Ježine), te interijer u suradnji s Vaskom Lipovcem a 1982. napravljen je i dopunski projekt uređenja vjetrobranskog prostora glavnog ulaza (koautori: Nenad Ilijić i Zadranka Vitez). Bernardi je autor i arhitektonskog rješenja plivališta uz hotel (1973.-1974.) uz suradnika Nenada Ilijića. Nakon stručnog boravka u Finskoj, Švedskoj i Danskoj 1960. godine, Bernardi se iznimno trudio predstaviti domaćoj javnosti vrhunski skandinavski dizajn. Tako je 1967. godine opremio interijer kongresne dvorane hotela "Marko Polo" stolicama Arne Jacobsena iz Serije 7 (Syvern), proizvodnja tvornice Fritz Hansen, dok je lobby ispred kongresne dvorane opremio Jacobsenovim naslonjačima Svanen, uz rasvjetna tijela s višeslojnim sjenilima Poula Henningsena.
Za hotel "Park" Bernardi je 1971. godine napravio projekt unutrašnjeg uređenja centralnog dijela hotelskog kompleksa, 1973. neizveden idejni projekt zatvorenog plivališta, a 1974. godine projekt unutrašnjeg uređenja rekonstruiranih prostora hotela (koautori Jovo Kukavičić, Marina Valjato, Ivana Valjato). Godine 1981. i 1985. napravljeni su projekti preuređenja restorana s pripadajućom opremom, a u razdoblju od 1982. do 1983. godine projekt preuređenja i proširenja recepcije hotela (koautori: Nenad Ilijić i Zadranka Vitez).
Bernardi je autor arhitektonskog projekta za hotel "Liburna" (radi se o prvom hotelu visoke A kategorije na korčulansko-pelješkom području nakon 2. svjetskog rata) koji se pridružio gore spomenutim ostvarenjima na način da je glavna os "Liburne" izmaknuta za 45 stupnjeva u odnosu na "Marko Polo" (vidi Ceraj, 2015), čime je osiguran pogled na more iz gotovo svih soba. Na arhitektonskom projektu objekta trokrakog razvedenog tlocrta iz razdoblja 1979.-1980. godine koautori su bili Jovo Kukavičić, Zadranka Vitez, Uta Bernardi-Kukavičić i Dubravko Ježina. U prvom projektu unutrašnjeg uređenja (1980.-1981.) koautori su bili također J. Kukavičić i U. Bernardi-Kukavičić, dok je u sljedećem dopunskom programu (1984.-1985.) koautorica bila Zadranka Vitez a suradnici Vasko Lipovac (dekoracije i skulptura u predvorju hotela) i Vladimir Depolo (modeli brodova u vitrinama velikog salona).
Korištena stručna literatura:
Bernardi, Bernardo (1973). Hotel "Marco Polo" u Korčuli. U: časopis "Čovjek i prostor: arhitektura, slikarstvo, kiparstvo i primijenjena umjetnost", 12=249, str. 6-7.
Bernardi, Bernardo (1974). Intervju za magazin Start od 13. veljače 1974.
Ceraj, Iva (2015). Bernardo Bernardi. Dizajnersko djelo arhitekta 1951-1985., Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
(1) Bernardi je bio prvi i počasni predsjednik Društva dizajnera Hrvatske, od 1983. do prerane smrti 1985. godine. Vidjeti: Ceraj, 2015., str. 39.
Izvadak iz teksta Darko Fritz i Sonja Leboš, Zaostatak interijera, Galerija Bernardo Bernardi, Zagreb, 2020., n.p.