Zaostatak interijera

Maja Marković
30. 06. 2020. - 30. 07. 2020.
Kustos/i: Darko Fritz, Sonja Leboš (Siva zona)

Galerija Bernardo Bernardi, Zagreb
Pučko otvoreno učilište Zagreb
Ulica grada Vukovara 68, prvi kat

Ponedjeljak - petak: 8 - 21.30, Subota: 8 - 14.30 h
Otvaranje: 30. 6. 2020. u 19 sati

Voditeljica galerije Bernardo Bernardi: Ana Mušćet
Savjet galerije: Ivana Fabrio, Damir Gamulin, Sven Jonke, Jasminka Končić, Maša Milovac, Ana Mušćet
Oblikovanje kataloga: Damir Gamulin, Nives Sertić

Bernardo Bernardi (Korčula, 1921. – Bol na Braču, 1985.) arhitekt je i dizajner kojem neizmjerno dugujemo. Njegova je zasluga što imamo profesionalno društvo dizajnera (danas Hrvatsko dizajnersko društvo) (1) te visokoškolsko obrazovanje dizajnera za koje se borio niz desetljeća. Bernardi je bio i jedan od osnivača čuvene grupe EXAT 51, ULUPUH-a te zagrebačkih Studija i Centra za oblikovanje, a dao je ime i jednom od najvažnijih arhitektonskih časopisa u regiji - Čovjek i prostor. Nizom izvanrednih ostvarenih i neostvarenih arhitektonskih i dizajnerskih projekata, Bernardi je zaslužio imati muzej posvećen vlastitom opusu kojim je dao izvanredan obol arhitekturi i oblikovanju interijera u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovici 20. stoljeća.

Nažalost, još jedan opus koji nismo naučili cijeniti onoliko koliko zaslužuje.

U naporima vrednovanja te izuzetne baštine, tijekom svoje umjetničke rezidencije u Korčuli 2019. godine u organizaciji korčulanske sive) (zone – prostora suvremene u medijske umjetnosti, umjetnica Maja Marković bavila se hotelskim kompleksima koje je Bernardi, uz osebujan spomenički memorijalni kompleks (1975.-1987.) i druge projekte, ostavio u nasljeđe svom rodnom gradu. To su hoteli "Marko Polo" (1967.-1982.), "Park" (1971.-1985.) i "Liburna" (1979.-1985).

Za hotel "Marko Polo", prvi korčulanski hotel visoke kategorije u domaćem vlasništvu (Hotel Korčula de la Ville, otvoren u današnjem obliku 1912. godine, prema neprovjerenoj usmenoj predaji bio je u češkom vlasništvu) Bernardi kaže kako se radilo o 'iznimno delikatnom zadatku' jer je trebalo 'objekt uklopiti u arhitektonski pejzaž vrlo značajnih arhitektonskih karakteristika' (Bernardi, 1974). U tim riječima možemo danas, retrospektivno, osjetiti autohtono Bernardijevo promišljanje mediteranskog prostora u duhu kritičkog regionalizma. Zanimljivo je da u vlastitom tekstu za časopis Čovjek i prostor iz 1973. godine Bernardi spominje kako je konstrukcija hotela zaustavila izgradnju privatnih objekata (vjerojatno nereguliranu), a kulturu građenja i iznimnu odgovornost arhitekta iščitavamo iz sljedećih riječi: 'Iako se time ne iskupljuje, autor ipak mora konstatirati da neki izvođači nisu postigli odgovarajući nivo izvedbene korektnosti' (Bernardi, 1973).

Bernardi je za "Marko Polo" oblikovao prostorno-arhitektonsko rješenje (koautori: Jovo Kukavičić i Melita Rački, uz statiku Dubravka Ježine), te interijer u suradnji s Vaskom Lipovcem a 1982. napravljen je i dopunski projekt uređenja vjetrobranskog prostora glavnog ulaza (koautori: Nenad Ilijić i Zadranka Vitez). Bernardi je autor i arhitektonskog rješenja plivališta uz hotel (1973.-1974.) uz suradnika Nenada Ilijića. Nakon stručnog boravka u Finskoj, Švedskoj i Danskoj 1960. godine, Bernardi se iznimno trudio predstaviti domaćoj javnosti vrhunski skandinavski dizajn. Tako je 1967. godine opremio interijer kongresne dvorane hotela "Marko Polo" stolicama Arne Jacobsena iz Serije 7 (Syvern), proizvodnja tvornice Fritz Hansen, dok je lobby ispred kongresne dvorane opremio Jacobsenovim naslonjačima Svanen, uz rasvjetna tijela s višeslojnim sjenilima Poula Henningsena.

Za hotel "Park" Bernardi je 1971. godine napravio projekt unutrašnjeg uređenja centralnog dijela hotelskog kompleksa, 1973. neizveden idejni projekt zatvorenog plivališta, a 1974. godine projekt unutrašnjeg uređenja rekonstruiranih prostora hotela (koautori Jovo Kukavičić, Marina Valjato, Ivana Valjato). Godine 1981. i 1985. napravljeni su projekti preuređenja restorana s pripadajućom opremom, a u razdoblju od 1982. do 1983. godine projekt preuređenja i proširenja recepcije hotela (koautori: Nenad Ilijić i Zadranka Vitez).

Bernardi je autor arhitektonskog projekta za hotel "Liburna" (radi se o prvom hotelu visoke A kategorije na korčulansko-pelješkom području nakon 2. svjetskog rata) koji se pridružio gore spomenutim ostvarenjima na način da je glavna os "Liburne" izmaknuta za 45 stupnjeva u odnosu na "Marko Polo" (vidi Ceraj, 2015), čime je osiguran pogled na more iz gotovo svih soba. Na arhitektonskom projektu objekta trokrakog razvedenog tlocrta iz razdoblja 1979.-1980. godine koautori su bili Jovo Kukavičić, Zadranka Vitez, Uta Bernardi-Kukavičić i Dubravko Ježina. U prvom projektu unutrašnjeg uređenja (1980.-1981.) koautori su bili također J. Kukavičić i U. Bernardi-Kukavičić, dok je u sljedećem dopunskom programu (1984.-1985.) koautorica bila Zadranka Vitez a suradnici Vasko Lipovac (dekoracije i skulptura u predvorju hotela) i Vladimir Depolo (modeli brodova u vitrinama velikog salona).

U postavu  izložbe "Zaostatak interijera" koja je proizašla iz njenog vizualnog istraživanja zatečenog stanja Bernardijevih korčulanskih interijera, Maji Marković galerija "Bernardo Bernardi" služi kao svojevrsni ready made, obzirom da je smještena u dio zgrade Radničkog narodnog sveučilišta "Moša Pijade" za koju je Bernardi oblikovao ikonički interijer i opremu (1957.-1961). Postojeći mobilijar RANS-a "Moša Pijade" tako dobiva novu upotrebnu, prostornu i značenjsku konfiguraciju u kojoj su korištene i krhotine posuđa koje je umjetnica pronalazila u zapuštenim dijelovima Bernardijevih korčulanskih interijera. Središnji dio instalacije su ispisi fotografija koji su transformirani u trodimenzionalne oblike čime je originalno fotografsko kadriranje prevedeno u skulpturalni medij.

Intermedijalna instalacija Maje Marković otvara ne samo novu perspektivu na ostavštinu Bernarda Bernardija, već i na složenost ljudsko-prostornih odnosa unutar uslužne industrije turizma, koja se upravo u ovo post-pandemijsko doba rekonfigurira na načine koje tek trebamo pojmiti.

 

Darko Fritz i Sonja Leboš (Siva zona)

 

Korištena stručna literatura:

Bernardi, Bernardo (1973). Hotel "Marco Polo" u Korčuli. U: časopis "Čovjek i prostor: arhitektura, slikarstvo, kiparstvo i primijenjena umjetnost", 12=249, str. 6-7.

Bernardi, Bernardo (1974). Intervju za magazin Start od 13. veljače 1974.

Ceraj, Iva (2015). Bernardo Bernardi. Dizajnersko djelo arhitekta 1951-1985., Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

 

(1) Bernardi je bio prvi i počasni predsjednik Društva dizajnera Hrvatske, od 1983. do prerane smrti 1985. godine. Vidjeti: Ceraj, 2015., str. 39.

O autoru

Maja Marković (1979) umjetnica je s brojnim rezidencijama i osvojenim nagradama. Ističemo likovnu nagradu HDLU-a 2009. godine, nominaciju za Vjesnikovu nagradu 2008. 2007. bila je finalistica nagrade "Radoslav Putar". Kao umjetnica temelji svoje interese na arhitektonskom, povijesnom ili teorijskom poimanju prostora. Magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a do sada je realizirala mnogobrojne izložbe u zemlji i inozemstvu. Tijekom 2018. njen novi rad će se moći vidjeti u prostorima kuće Vjenceslava Richtera na Vrhovcu, koji će biti prikazan u sklopu projekta Sint-Art u organizaciji MSU Zagreb i kustosice i voditeljice zbirke Richter, Vesne Meštrić.