Death in Korkyra (3/4)

Željko Jerman
17. 07. 2026. - 19. 08. 2026.
Kustos/i: Darko Fritz, Iva Rada Janković
U suradnji sa: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Aminess Hotels & Campsites, Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Korčula

Gradski muzej Korčula
izložba je privremeno zatvorena od 28. 7. do 5. 8.
slobodan ulaz

izložba na četiri lokacije:
15. – 27. 5. 2026. Centar za kulturu Korčula
7. 7. – 20. 9. 2026. Muzej Suvremene Umjetnosti Zagreb
17. 7. – 17. 8. 2026. Gradski muzej Korčula
17. 7. – 6. 9. 2026. Wi-Fi galerija siva) (zona

U povodu 20. godišnjice smrti umjetnika Željka Jermana (Zagreb, 10. 3. 1949. – Korčula, 17. 7. 2006.) te 20 godina djelovanja Sive zone koja je galerijski program započela 24. 7. 2006., realizira se izložbeni projekt koji istodobno obilježava dva važna kontinuiteta – Jermanovu umjetničku ostavštinu i dvadesetogodišnji rad platforme posvećene suvremenoj umjetnosti. 

Izložba u Gradskom muzeju Korčula okuplja četiri rada nastala u Korčuli 1995. godine (Rad 4, Rad 7, Rad 8 i Rad 11), izvedena na fotografskom papiru velikog formata tehnikom fotograma uz intervencije fotografskim kemikalijama. Na površini Rada 7, Death in Corcyra autor ostavlja otiske obaju dlanova, prizivajući najstarije poznate ljudske slike, pećinske otiske ruku. Trag tijela ovdje se pojavljuje kao jedan od temeljnih motiva njegova opusa, sada povezan s prolaznošću fotografskog materijala. Umjesto naziva Korkyra autor piše Corcyra. Je li riječ o svjesnoj latinizaciji ili jednostavno o varijanti imena, nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Premda je Korčula stoljećima bila dio Mletačke Republike, dijeleći s Venecijom i zaštitnika, svetoga Marka, nije isključeno da naslov priziva asocijaciju na Mannovu Smrt u Veneciji i njezinu filmsku adaptaciju. Za takvu poveznicu, međutim, ne postoje izravni dokazi. Death in Corcyra sažima temeljnu Jermanovu misao da sve što nastaje istodobno počinje nestajati. Fotografija, tijelo i sjećanje podložni su istom procesu. Umjetničko djelo ne nastaje usprkos prolaznosti, nego upravo zahvaljujući njoj. Trag postoji samo zato što je prolazan. Dvadeset godina nakon umjetnikove smrti Death in Corcyra može se čitati kao jedno od ključnih djela njegova kasnog razdoblja. U njemu se susreću teme koje ga zaokupljaju od samih početaka: tijelo, trag, fotografija, vrijeme i smrt. Korčula pritom nije samo mjesto nastanka rada, nego prostor u kojem su se te teme najpotpunije povezale.

Ciklus izložbi na tri lokacije u Korčuli i u Muzeju Suvremene Umjetnosti Zagreb, održava se u suradnji Muzeja i Sive zone – prostora za suvremenu i medijsku umjetnost od 15. svibnja do 20. rujna 2026. Kustosi su Darko Fritz i Radmila Iva Janković. Izložbe okupljaju Jermanove radove iz zbirke Muzeja suvremene umjetnosti iz Zagreba, zbirke Bojane Švertasek, kao i opsežnu arhivsku građu i fotodokumentaciju. Koncepcija izložbe polazi od rada Death in Corkyra, čiji naslov simbolički upućuje na Jermanov stvaralački i egzistencijalni kontekst vezan uz otok Korčulu. Upravo ondje autor realizira niz projekata i izložbi – od mozaika u Potirni (1981.), danas u stalnom postavu u Veloj Luci, do samostalnih izložbi Korčula, moj radni grad (ACI marina, Korčula i Centar za kulturu Vela Luka, 1995.) i U konobi vrijeme radi (Centar za kulturu Vela Luka, 2003.).

Važno mjesto u tom nizu zauzima i izložba Korkyra on my mind (Korčula u mom sjećanju), održana 1994. u Galeriji PM, HDLU, Zagreb, koja je dodatno učvrstila relaciju između otočkog prostora i umjetnikova konceptualnog promišljanja medija fotografije, teksta i osobne naracije.

Ovaj višelokacijski projekt afirmira Jermanovu ulogu jednog od ključnih aktera hrvatske konceptualne scene, ističući specifičnu povezanost umjetničke prakse, prostora i memorije te potvrđujući kontinuitet institucionalne i nezavisne suradnje u predstavljanju i reinterpretaciji muzejske građe.

O autoru

Željko Jerman (Zagreb, 10. ožujka 1949. – Korčula, 17. srpnja 2006.) bio je hrvatski suvremeni umjetnik i esejist, jedan od ključnih protagonista konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj 1970-ih godina. Nakon prekida formalnog školovanja 1967. posvećuje se fotografiji, završava fotografski tečaj i polaže ispite za vođenje samostalne radnje. Godine 1970. u Zagrebu otvara fotografski atelijer Blow Up, a od 1972. do 1974. dopisno studira fotografiju (FPS – Famous Photography School).
Od početka 1970-ih radikalno preispituje medij fotografije, usmjeravajući se na njezina tehnička i kemijska svojstva. Odbacuje konvencije estetski 'uspjele' fotografije te svjesno proizvodi neoštre i 'loše', materijalno naglašene radove, intervenirajući u fotografski papir razvijačem, grebanjem, trganjem i paljenjem. Godine 1974. započinje ciklus elementarne fotograafije, reduciran na izravnu primjenu fotokemikalija na papiru bez uporabe fotoaparata (Krepaj fotografijo!, 1974). Njegovi radovi iz toga razdoblja snažno su obilježeni procesualnošću i egzistencijalnim nabojem.
Od 1975. djeluje u okviru Grupe šestorice autora, s kojom izvodi akcije i izložbe u javnom prostoru. U radu Moja godina (1977) sažima vlastite umjetničke i životne pozicije toga vremena. Krajem 1970-ih i tijekom 1980-ih razvija multimedijske postupke, uključuje tekst u radove te intenzivno radi na ciklusima fotoslika, koje ostaju konstanta njegova opusa do kraja života.
Bio je aktivan i kao pisac i kritičar: objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Danasu, Studiju, Oku, Jutarnjem listu i Zarezu. Godine 2006. objavljena mu je knjiga Zagubljeni portreti, a kolumnu Egotrip pisao je do posljednjih dana života.
Nakon gubitka sluha 1991. i kraće stanke, nastavlja rad ciklusom Spaljeni svjetloris (1992). Od 1990-ih intenzivno boravi i radi na Korčuli. Retrospektivnu izložbu priredio je 1996. u Modernoj galeriji u Zagrebu. Izlagao je na pedesetak samostalnih i više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.