Zeleno kodiranje
STREAM.fields 26 – CODES of REALITY
Decentralizirani simpozij | Modul 4: Zeleno kodiranje
Program se sastoji od performansa MISU umjetnice Aiko Kazuko Kurosaki, predstavljanja mobilnog europskog umjetničkog projekta FLUVIALE, koje će održati njegov hrvatski su-kustos Darko Fritz i direktor festivala Thomas J. Jelinek, te predavanja Un-greening Greenness Jensa Hausera, teoretičara umjetnosti i medija te kustosa na sjecištu umjetnosti i znanosti.
Performans MISU umjetnice Aiko Kazuko Kurosaki održati će se u javnom prostoru ispred Kulturno-informativnog centra u Zagrebu. Baveći se vodom kao ključnim resursom za život i prirodnim elementom koji je sve više ugrožen utjecajem okolišnih promjena, izvedba poziva publiku na promišljanje našeg odnosa prema vodi te na preispitivanje njezine ekološke i kulturne važnosti.
Program se nastavlja predstavljanjem FLUVIALE-a, mobilnog europskog umjetničkog projekta, koje će održati njegov hrvatski su-kustos Darko Fritz i direktor festivala Thomas J. Jelinek.
FLUVIALE je modularni, mobilni europski umjetnički projekt koji se proteže duž osi sjever–jug, na više od 4.000 kilometara, od Catanije na Siciliji do Skjervøya na Barentsovu moru. Zamišljen kao suvremena festivalska platforma sastavljena od niza umjetničkih modula, FLUVIALE odgovara na radikalne transformacije prirodnih, bioloških i tehnoloških okoliša, kao i na promjenjive društvene i političke uvjete diljem Europe. Umjesto predstavljanja fiksne izložbene cjeline, projekt razvija umjetničke intervencije specifične za pojedine lokacije, utemeljene na lokalnim istraživanjima, javnom dijalogu i transnacionalnoj suradnji. Kroz kritičku umjetničku praksu otvara urgentna egzistencijalna pitanja – ekološku krizu, ubrzani tehnološki razvoj, upravljanje resursima te realnu mogućnost čovjekova samougrožavanja.
Središnji događaj i fokus javne rasprave jest predavanje Un-greening Greenness koje će održati Jens Hauser, teoretičar umjetnosti i medija te kustos na sjecištu umjetnosti i znanosti. Njegovo predavanje donosi kritičku analizu suvremenih ekoloških metafora te političkih i epistemoloških implikacija pojma zeleno.
Što je „zeleno”? Jesmo li mi „zeleni”? I odnosi li se taj pojam uopće na biljni svijet? Jesu li alge superhrana, štetnici za okoliš ili oboje?
Predavanje razmatra isprepletenost simboličkog zelenog, ontološke zelenosti i performativnog ozelenjivanja, otvarajući pitanja koja nadilaze granice pojedinih disciplina i stvaraju epistemološku panoramu za razigrano razotkrivanje pretpostavki u tehnološki osviještenim medijskim umjetnostima.
Zelena boja, simbolički povezana s prirodnim svijetom i korištena kao sredstvo hiperkompenzacije za ono što je čovjek izgubio, zaslužuje da je se prepozna kao možda najantropocentričniju od svih boja. Unatoč njezinim naizgled pozitivnim konotacijama vitalnosti i prirodnosti, pojam zeleno sve više služi nekritičkoj, fetišističkoj želji za metaforičkom hiperkompenzacijom sistemske nekropolitike, koja se očituje u različitim oblicima, uključujući sve intenzivniju tehničku manipulaciju živim sustavima, ekosustavima i biosferom, kao i procese izrazito „nezelenе” mehanizacije.
Paradoksalno, zeleno ima središnju ulogu u ljudskoj evoluciji i samorazumijevanju – kao boja, percepcija, medij, materijal, biološka agencija, semantički konstrukt i ideologija. Zbog svoje inherentne dvoznačnosti, smještene između navodne prirodnosti i umjetnosti te korištene za pomirenje čovjeka s drugošću kao takvom, pojam zelenosti nužno je razdvojiti od koncepata poput „života” i „prirode”, koji se i sami često predstavljaju kao netehnološki.
Zajedno, izvedba i predavanje uspostavljaju platformu za dijalog između kritičke teorije, umjetničkog istraživanja i javnog angažmana, povezujući ekološka pitanja s društvenim, političkim i tehnološkim stvarnostima našega vremena.
Kombinacijom kritičke refleksije, umjetničkih intervencija i interdisciplinarne suradnje, Zeleno kodiranje istražuje načine na koje ekološko promišljanje može pridonijeti novim oblicima kulturne produkcije, tehnološke osviještenosti i kolektivne odgovornosti.
U sklopu projekta STREAM.fields 26, decentralizirani simpozij CODES of REALITY nastavlja se u Zagrebu svojim četvrtim modulom, Zeleno kodiranje, okupljajući teoriju medija, umjetničku praksu, znanosti o okolišu i javni diskurs kako bi kritički propitao ekološke izazove i kulturne implikacije suvremenih tehnologija.
O autorima
Aiko Kazuko Kurosaki rođena je u Tokiju, a živi i radi u Beču. Umjetnica je, koreografkinja i autorica performansa čija praksa obuhvaća izvedbe, žive instalacije, site-specific projekte i umjetničke intervencije u javnom prostoru. U svom radu bavi se ekološkim i društveno-kritičkim temama, uključujući klimatske promjene, odnos čovjeka i okoliša, društvenu odgovornost i posljedice tehnološkog razvoja.
Često napušta tradicionalni kazališni prostor, stvarajući interaktivne radove koji uključuju publiku i prolaznike. Posebno se bavi temama vode, nuklearne energije i njezinih posljedica, realizirajući projekte posvećene Hirošimi, Nagasakiju i Fukushimi.
Od 2013. godine suinicijatorica je i umjetnička direktorica inicijative One Billion Rising Vienna te umjetnička direktorica organizacije OBRA – One Billion Rising Austria, usmjerene na zaustavljanje nasilja nad ženama i djevojkama. Dobitnica je nagrada Förderpreis der Freien Szene Wien (2017.) i Österreichischer Frauenringpreis (2018.). U svojoj praksi povezuje umjetnost, aktivizam i društveni angažman, istražujući mogućnosti umjetnosti kao sredstva osvještavanja i djelovanja u javnom prostoru.
Jens Hauser teoretičar je medija, pisac i kustos čiji se rad bavi sjecištima umjetnosti, tehnologije, performativnosti i biološke estetike. Djeluje u Parizu i Beču, a trenutačno obnaša akademske i istraživačke funkcije na Tehničkom sveučilištu u Beču (TU Wien), Sveučilištu u Kopenhagenu i Državnom sveučilištu Michigan (Michigan State University).
Njegova istraživanja usmjerena su na biomedijalnost, mikroperformativnost i studije zelenila (greenness studies), povezujući teoriju medija, povijest umjetnosti i znanstvena istraživanja.
Kao kustos organizirao je tridesetak međunarodnih izložbi i festivala, među kojima su L’Art Biotech, sk-interfaces, WETWARE, UN/GREEN i Holobiont. Life is Other. Također je član žirija međunarodnih nagrada iz područja umjetnosti i znanosti, uključujući nagradu Ars Electronica.
Thomas J. Jelinek je transdisciplinarni konceptualni umjetnik, redatelj, dramaturg i kustos. U svom radu povezuje izvedbene i medijske umjetnosti, kazalište, video, instalacije i svjetlosne prostore, istražujući mehanizme percepcije i konstrukcije stvarnosti. Razvija eksperimentalne i imerzivne oblike medijske izvedbe i kazališta te interaktivne instalacije i transdisciplinarne projekte na sjecištu umjetnosti i znanosti. Kao kustos i umjetnički voditelj realizirao je međunarodne festivale i umjetničke projekte, među ostalim TRANSART Croatia i seriju TEST.TUBE.LAB. Umjetnički je direktor NOMAD.theatre, suosnivač, dramaturg i scenograf kolektiva Liquid Loft te osnivač više umjetničkih grupa i prostora. S kolektivom Liquid Loft dobitnik je Zlatnog lava Venecijanskog bijenala 2007.
