ŁIB€RTA$, u drugom gradu (Dubrovnik, Zagreb, Verona, Korčula...)

Umjetnica Mariana Pende i kustos Darko Fritz predstavit će instalaciju ŁIB€RTA$, umjetnički rad koji već gotovo dva desetljeća propituje odnos slobode, kapitala i javnog prostora.

Središnji element projekta čini zastava dimenzija 5 × 10 metara, izrađena od svile, koja aproprira vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara. Umjesto riječi Libertas ispisan je naziv ŁIB€RTA$, pri čemu su pojedina slova zamijenjena simbolima za funtu (£), euro (€) i dolar ($). Riječ sloboda ispisana simbolima globalnih valuta ironizira suvremene oblike ekonomske i ideološke ovisnosti te propituje značenje slobode u vremenu dominacije tržišta i komercijalizacije javnog prostora.

Početkom veljače 2026. godine projekt je predložen Gradu Korčuli za postavljanje tijekom šest dana u kolovozu na južni vanjski zid Velike Kneževe kule, dijela srednjovjekovnih gradskih zidina. Nakon šest mjeseci Grad Korčula odbio je prijedlog uz obrazloženje da gradska kula "nije prikladno mjesto za postav instalacija takvih veličina i da bi narušilo jedinstvenu vizuru grada", kao i da je identitet rada "vezan uz drugi grad".

Ova odluka otvara pitanja odnosa prema suvremenoj umjetnosti u javnom prostoru i mogućnosti kritičkog umjetničkog djelovanja koje propituje turistifikaciju, odnos lokalnog stanovništva i posjetitelja te osobne, prostorne i ekonomske slobode u gradovima čije se gospodarstvo sve više oslanja na turizam.

Rad ŁIB€RTA$ prvi je put postavljen 2007. godine na tvrđavi Lovrijenac tijekom Dubrovačkih ljetnih igara, u neposrednom dijalogu s motom Dubrovačke Republike Non bene pro toto libertas venditur auro ("Sloboda se ne prodaje ni za svo zlato"), uklesanim iznad ulaza u tvrđavu. Polazeći od toga povijesnog simbola, rad propituje suvremeno značenje slobode u društvu obilježenom ekonomskim interesima i tržišnom logikom. Predstavljanje projekta u Korčuli otvara i dijalog o odnosu toga grada prema dubrovačkim iskustvima i modelima razvoja temeljenima na turizmu. U tom se smislu projekt uklapa u programsku liniju udruge Siva zona Kritički turizam, koja kroz suvremenu umjetnost istražuje estetske, društvene, prostorne i ekonomske posljedice turistifikacije.

Nakon dubrovačkog postava instalacija je 2008. godine predstavljena u javnom prostoru na fasadi Meštrovićeva paviljona HDLU u Zagrebu u sklopu izložbe ŁIB€RTA$ – Suvremena dubrovačka umjetnost, a 2010. godine galerijskom prezentacijom na međunarodnoj izložbi E-motion to Cohabit u Galeriji d'Arte Moderna Palazzo Forti u Veroni.

Pitanje slobode jedno je od temeljnih filozofskih pitanja kojem se različita društva vraćaju stoljećima. U Dubrovniku je Libertas jedan od najprepoznatljivijih simbola grada i nekadašnje Dubrovačke Republike. Sloboda je bila središnja politička i kulturna vrijednost Republike, a Ivan Gundulić opjevao ju je u Dubravki stihovima: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo". Zastava s natpisom Libertas i danas se podiže na Orlandovu stupu prilikom otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara.

Projekt istodobno poziva na preispitivanje povijesnih i suvremenih značenja slobode. Dok su Venecija, Korčula i Dubrovnik među prvim europskim sredinama koje su u različitim razdobljima zakonski ograničavale ili zabranjivale trgovinu robljem, danas se otvara pitanje novih oblika ekonomskog i prostornog podčinjavanja.(1) Od prezaduženosti građana i eksploatacije migrantske radne snage do privatizacije javnih prostora i ostalih posljedica nekontrolirane turistifikacije, pojam slobode ponovno zahtijeva kritičko promišljanje.

Dubrovnik, Venecija i Korčula dijele bogato kulturno nasljeđe, ali i izazove razvoja temeljenog gotovo isključivo na turizmu. U takvim okolnostima kulturna baština nerijetko postaje prije svega ekonomski resurs, dok se javni prostor i svakodnevni život stanovnika prilagođavaju potrebama turističkog tržišta. Istodobno, nedostatak dugoročnih kulturnih politika otvara prostor pojednostavljenim interpretacijama povijesti i spektakularizaciji baštine, procesu koji se u teoriji kulturnog turizma često opisuje pojmom diznifikacije.

Darko Fritz

(1) Rani pravni izvori pokazuju da su pojedine europske sredine već u srednjem vijeku ograničavale ili zabranjivale trgovinu robljem. Dužd Pietro IV. Candiano zabranio je 960. godine trgovinu kršćanskim robljem u Mletačkoj Republici. Islandski zakonik Grágás (12. stoljeće, temeljen na ranijem običajnom pravu) sadržava odredbe koje svjedoče o postupnom ukidanju ropstva na Islandu. U Statutu grada Korčule (1214.) nalaze se odredbe koje zabranjuju trgovinu robljem, dok je Veliko vijeće Dubrovačke Republike 1416. godine donijelo odluku o zabrani trgovine robljem, koja se smatra jednom od najranijih takvih odluka u Europi.