Hatch Leaks

Mirna Udovčić
20. 01. 2022. - 31. 03. 2022.
Kustos/i: Darko Fritz, Format C
U suradnji sa: Gradski muzej Korčula, Format C, The Wrong Biennale
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb ured za kulturu, Dubrovačko-Neretvanska županija

Trg sv. Marka, Korčula
Trg sv. Marka, Korčula
0-24 h
Wi-Fi galerija siva) (zona
spojite se s vašim mobilnim uređajem

Umjetnički rad Mirne Udovčić Hatch Leaks izložen na glavnom trgu grada Korčule, Trgu sv. Marka do 31. 3. 2022., a vidljiv je preko osobnih mobilnih uređaja (spajanje preko Wi-Fi mreže 'siva) (zona'). Predstavljanjem umjetničkog rada Mirne Udovčić s radom nastavlja Wi-Fi galerija siva) (zona, koja će biti trajno otvorena slijedećih godina. Riječ je o novom formatu prezentacije odabranih umjetničkih digitalnih radova u organizaciji udruge sive) (zona - prostor suvremene i medijske umjetnosti iz Korčule, koji je ostvaren u suradnji s umjetničkom organizacijom Format C iz Zagreba i Gradskim muzejom iz Korčule.

Šrafura (eng. hatch) je tehnika crtanja kojom se želi prividnim polutonskim vrijednostima prikazati sjenčanje, a u arhitektonskim nacrtima odnosi se na oznaku materijala. Primjerice, uzorak kosih linija označava beton, ukriženih linija armirani beton, a pravokutnika ciglu.

Prije 1980-ih većina CAD (computer-aided design) programa radila je na mainframe računalima ili miniračunalima. Kompanija Autodesk objavila je 1982. godine aplikaciju za crtanje AutoCAD za mikroračunala, koji je još i sada u širokoj upotrebi, no na osobnim računalima. Za razliku od formiranja slike pikselima, ovaj sistem koristi linije, što podsjeća na razliku tradicionalnih slika i crteža. Digitalne tehnologije su u potpunosti zamijenile ručno crtanje arhitektonskih nacrta, što u svakodnevnoj arhitektonskoj praksi primjenjuje i Mirna Udovčić. Nijedan sistem u praksi nije savršen pa tako ni digitalni. Greške sistema AutoCAD-a autorica je kreativno iskoristila za umjetničku produkciju serije digitalnih ispisa te navodi: "u tom radu postoji kontekst u kojem se čita neki geometrijski red, naslućuju se stupovi s osima, a zatim je sve to relativizirano šrafurama koje žive svoj neki divlji život i opiru se inženjerskom AutoCAD-u. Isto tako, linijski crtež je blizak mom grafičkom senzibilitetu i imam osjećaj da ovaj rad nastavlja kontinuitet mog arhitektonskog crteža."

U glitch umjetnosti osnovni su procesi izdvajanje postojeće greške sistema i/ili programiranje parametara greške. Prvi postupak blizak je objet trouvé metodologiji suvremene umjetnosti, a drugi (analognoj i digitalnoj) programiranoj i generativnoj umjetnosti. U ovim radovima prisutna su oba postupka. Greške prikaza (grafičke kartice, printera, ekrana...) su nestalne, pa ih glitch umjetnici hvataju u trenu. Greške korištene u ovoj seriji radova nalaze se u samom digitalnom dokumentu.

Digitalna galerija je postavljena na otvorenom i slobodnom operativnom sustavu Pivilion koji su razvili Dina Karadžić i Vedran Gligo (Format C). Bežična lokalna mreža (WLAN Wireless Local Access Network) slobodno je dostupna i automatski (bez lozinke ili daljnjih radnji) počinje predstavljanje digitalnog rada svakome tko se spoji na Wi-Fi mrežu. Wi-Fi galerija sive) (zone slijedećih godina biti će dostupna na Trgu sv. Marka u Korčuli u svakom trenu, a umjetničke radove će odabirati kustosi iz organizacija siva) (zona i Format C.

Ova Izložba je dio #pivilion_dot_net "ambasade" u sklopu The Wrong Biennala, decentraliziranog bijennala digitalne umjetnosti. #pivilion_dot_net okupljalište je više online radova i ambasada i dostupan na darknetu posredstvom Tor browsera: pivilionm4ymic2y3c3skywpbpnjhonbmjdfltyaxnnmok22bbtw5qad.onion

Darko Fritz

Izjava umjetnice:

HATCH LEAKS, u prijevodu RASAP RASTERA, je triptih.* U inženjerskom programu AutoCAD tri ista objekta neuspješno su šrafirana različitim šrafurama. Svaka šrafura ima drugačiju geometriju raspadanja unutar objekta. Rad parazitira uredsku svakodnevicu arhitekta. Zaposlenica sam u arhitektonskom uredu. Povremeno kreativna, a često anonimna tehnička crtačica. Crteži su u stalnoj mijeni zbog promjena u projektu. Razrađuju se, prilagođavaju. Prolaze mjeseci, nacrti su i dalje nemirni i apsorbiraju svoju crtače. Međutim, svakodnevica produkcije nacrta nakratko je narušena. Program za crtanje AutoCAD nije savršen. Ponekad se dogode glitchevi koji izgledaju zanimljivo, poput dobroćudnih meteoroloških pojava. Ovaj rad je glitch šrafura, odnosno hatcheva koji nekad znaju poludjeti, iscuriti iz zadanog oblika i šrafirati cijeli crtež. Takve šrafure žive svoj divlji, buntovni život i opiru se inženjerskoj egzaktnosti tehničkog crteža. Njihova estetika je nepredvidiva i superiorna ostatku tehničkog nacrta. Kako se glitch dogodio? Nepažljivi klik miša na objekt i hatch je iscurio. Promatram podivljali hatch i on promatra mene. Fascinirana sam. Zovem kolege da ga vide. Gledamo. Zatim se vraćamo natrag na crtanje. To je samo glitch kojega ću ukloniti s nacrta. Međutim, glitch je nekako dragocjen i nije puka nezgoda. Promatram kako se ponaša dok mu mijenjam uzorke: armirani beton, saće, cigle, mreža, pluto, šljunak, trava... Svaki ima svoju neuhvatljivu varijaciju raspada. Glitch je moj saveznik, mala sreća, kreativni revanš. Zajedno s glitchevima parazitiram pritisak konstantne produktivnosti i fokusiranog inženjerskog rada (sve u dopuštenim okvirima prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s raču-nalom). Minimalno dorađujem debljine linija u konačnom printu i pripremam HATCH LEAKS za samostalan život. Arhitektura je spora i egzaktna, rezultira projektom, a nekad izgradnjom. Ovim pristupom bilježim upravo suprotno – nestalnost i labilnost programa koji arhitekturu stvara. Ovim radom pokušala sam uhvatiti neobične trenutke u vizualnom okolišu arhitektonskog rada. Nesavršenost programa je dokument, odnosno parazit jednog vremena.

O autoru

Mirna Udovčić (1990.) godine diplomirala je na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu 2015. godine s radom Revitalizacije Kulturnog centra u Dubravi, što joj donosi Nagradu mladoj autorici na
53. zagrebačkom salonu arhitekture 2018. godine. Fokus rada je alternativni klimatski kontekst arhitekture. Rad izlaže 2015. godine na Piranskim danima arhitekture. Tijekom i nakon školovanja radi u arhitektonskim uredima te sudjeluje u nagrađivanim arhitektonskim natječajima od kojih se ističe prvonagrađeni rad Soft Buffers (s Irenom Bakić i Ivom Jelinčić) na međunarodnom natječaju Europan 15, 2019. godine. U arhitekturi teži eksperimentu i drugačijem kutu sagledavanja, stoga su novi mediji područje njenog interesa.
Od 2018. izlaže arhitektonske glitcheve na Fu:bar Glitch Art Festivalu, te je održala samostalnu izložbu Hatch Leaks u galeriji CEKAO u Zagrebu 2021. Radom Breathe In, Breathe Out sudjeluje i na više online izložbi na temu pandemije. Živi i radi u Zagrebu.