Antika fantastika
Antika Fantastika program je video radova umjetnice Lale Raščić koji čine ciklus posvećen ženskim likovima iz grčke mitologije. U radovima koji su nastali u periodu od 2014. do 2021. umjetnica poseže za remitologizacijom tj. zamišljanjem novih verzija poznatih mitoloških narativa. Raščić postavlja pitanje o tome kako uvriježene interpretacije i predodžbe priča iz starine utječu na suvremeni život, pogotovo na položaj žene u društvu. Raščić kao izvođačica u svojim video performansima preuzima likove Meduze (GORGO, 2019.), Arahne (EE-0, 2018.) i Elektre (Eumenide, 2014.) koristeći potencijal mita kao otvorene forme. Autorica nudi fantastičan obrat sudbinama, nepravedno ubijenim, prokletim ili zanemarenim ženama.
EE-0
2018., 36 min
Video EE-0 utemeljen je na grčkom mitu o Arahni, djevojci koju je božica Atena pretvara u pauka. U EE-0 antički mit je re-kontekstualiziran, i kroz poetski govor izvođačice briše granice drvenih priča i znanstvene fantastike. Subvertirani i manipulirani zapleti iz klasične mitologije kombiniraju se sa anegdotalnim opažanjima na koje je umjetnica nailazi kroz istraživanja u literaturi ali i na terenu u i oko Prizrena. Predodžbe o potisnutom ženskoj moći i znanju se preispituju kroz prepričavanje lokalnih urbanih legendi, običaja, i ovovremenih socijalnih, ekoloških i kulturnih fenomena. Video nosi izvođačica koja izvodi tekst u kazališnodramskom okruženju. Pratimo njezinu postepenu preobrazbu u pauk-karakter Arahne. Kao reakcija na specifičnu lokaciju produkcije i lokaliteta istraživanje EE-0, Kosova, najmlađe Europske države, ideja postajanja se istražuje u tekstu naracije kroz sugestiju geneze, transformacije i metamorfoze.
Rad EE-0 je prvotno ostvaren kao site-specific instalacija za Lumbardhi Kino u Prizrenu, naručen od KADIST i Lumbardhi Fondacija kao dio projekta Not Fully Human, Not Human at All. Dio je projekta je Europa Enterprise koji su konceptualizirale Andreja Dugandžić, Jelena Petrović i Lala Raščić.
GORGO
2019.-2021., 18 min
U radu GORGO obezglavljena Meduza vraća se otjelovljena kao umjetnica pod zaštitom bakrenog oklopa. Meduza, Gorgona: GORGO je oživljena uz pomoć starih zanata i tehnologije. Bakar, kao drevni materijal obrađivao se i dodavao u legure i za bitke i za domaćinstva; materijalnost ovog metala sidri nas u prošlost. Video i performans Lale Raščić prizivaju, od kulturnog konteksta otežali lik Meduze u sadašnjost i u spekulativnu budućnost preko jednostavnog efekta elektronski pojačanog zvuka koji se generira u interakciji tijela umjetnice i oklopa. Gorgonin oklop, iskovan u suradnji sa jednom od rijetkih žena kazandžijki u Bosni i Hercegovini, pored zazivanja “kiborga u nastajanju” prostorno je tretiran unutar izložbe kao ostatak nepoznate, antičke, drevne, heroine u arheološkom displeju.
(iz teksta Jasne Jakšić, 2019.)
Koristeći se mitološkim referencama GORGO problematizira nasilni motiv odrubljivanja Meduzine glave, njezine fetišizacije i aproprijacije. Preuzimanjem formulaičnih tema iz herojskog epa, bajke i folklora – opremanje junaka za put ili boj – Meduza se upisuje u narativ iz kojeg su žene i ženski likovi povijesno isključeni. Zvučna se slika razvija od pomno ozvučene scene navlačenja oklopa, gdje se tihi zvukovi trenja metala o kožu i metala o metal izmjenjuju sa polifonim pjevanjem, a Meduza se u konačnici pojavljuje u punoj spremi, opremljena kao neo-mitološko biće.
Eumenide
2014., 27 min
Utemeljen na J.P. Sartreovoj drami Muhe, ovaj video se ponaša kao zaključak Sartreova originalna tri čina.
U gradnji novog narativa koriste se reference na Sartrea, filozofije egzistencijalizma i individualističkog anarhizma, kao i citati iz klasične grčke mitologije i tragedije. Muhe svoje uporište imaju u mitu, no Sartre je svoju dramu pisao kao kritiku ne-djelovanja i pokore za vrijeme Nacističke okupacije Francuske. Raščić preuzima uloge Oresta i Elektre, dok se centralni motiv Eumenida, drevnih božica osvete, u videu tretira kao muzička kompozicija - direktno prizivajući ulogu kora iz grčke tragedije. Kod Sartrea, Muhe se završavaju sa Orestovim odlaskom iz Argosa, a u ovoj verziji priča se nastavlja na premisi da Elektra, Orestova sestra, nasljeđuje prijestolje. Elektrina tradicionalna tragična uloga je subvertirana kroz njenu emancipaciju u osnaženi ženski lik: kraljicu, poglavarsku punu idealizma koja pokušava nagovoriti svoje podanike na nov, bolji način života. Elektrin govor obiluje ideološkim i utopijskim rješenjima.
O autoru
Lala Raščić je multimedijalna umjetnica koja u svom radu koristi različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju narativa koji se manifestiraju kroz video performanse, žive izvedbe, instalacije, objekte, i crteže. Njezini interesi istovremeno su usmjereni ka suvremenim i povijesnim pripovjedačkim praksama, složenim sustavima proizvodnje znanja, kao i folklornim formama i mitologiji. Njezin rad nastanjuje prostor između koncepta i teatralnosti, često konfrontirajući oblike visoke kulture sa popularno-medijskim i tradicionalnim kulturnim izričajima kroz kritičku, poglavito feminističku, poziciju. Uopćeno, njezin rad obuhvaća pitanja estetike, feminizma, historizacije i umjetničke produkcije kroz kontinuirane, interdisciplinarne, i modularne projekte. Utemeljena u narativnom i bazirana na subverziji civilizacijskih općih mjesta Raščić istražuje transformativni potencijal istih u kontekstu suvremenih ontologija i nestabilnih realnosti.
Rođena 1977. u Sarajevu, živi i radi u Zagrebu i Sarajevu. Aktivno izlaže u regiji i internacionalno od 1998. na nizu samostalnih i skupnih izložbi, koje među ostalim uključuju: Kunsthaus, Graz; Manifesta 14, Priština; Röda Sten Konsthall, Gothenburg; Galerija Nova, Zagreb; MAXXI, Rim; Kunstverein Hamburg; MANN, Napoli; KADIST, Pariz; MSU, Zagreb; GfZK, Leipzig; Sigmund Freud Muzej, Beč i The Renaissance Society, Chicago. Raščić je boravila na rezidencijalnim programima pri Rijksakademie, Amsterdam; Museums Quartier, Q21, Beč; Platform Garanti, Istanbul; and Cite des Arts, Pariz. Raščić je dobitnica nagrada Future of Europe, Leipzig; prve otkupne nagrade T-HT i MSU, Zagreb, YVVA Zvono, a bila je i finalistica HenkelArtAward i YVVA nagrade Radoslav Putar. Radovi joj se nalaze u nekoliko javnih kolekcija koje uključju KADIST, Pariz; MSU, Zagreb; New Orleans Museum of Art; Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, kao i nekoliko privatnih kolekcija u Europi i SAD. Raščić je diplomirala na Akedemiji likovnih umjetnosti u Zarebu i završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Od 2011. do 2018. je bila članica kolektiva Good Children Gallery u New Orleansu. Članica je HDLU-a i HZSU-a u Zagrebu i organizacije CRVENA sa kojima administrira i vodi rezidencijalni program Nona Residency u svom ateljeu u Sarajevu.
