Kinematografija jadranskih otoka

Kinematografija ima značajnu ulogu zbog snage i širine inkluzivnosti šireg stanovništva u suvremenu kulturu i umjetnost. Projekt je interdisciplinarnog i istraživačkog karaktera s ciljem mapiranja kinematografije jadranskih otoka 20. stoljeća. Projekt obuhvaća istraživanje povijesti kinoprikazivalaštva i mapiranje svih lokacija na kojima su trajno ili povremeno funkcionirala kina, te uvid u program. Nadalje, istraživanje uključuje mapiranje svih filmova vezanih za otoke, te svih kinematografskih aktivnosti na otocima u 20. stoljeću. Ova tema do sada nije bila sustavno obrađivana, tako da je višegodišnje istraživanje autora projekta uz terenski i arhivski rad bio otvoren za nadopunu preko platformi za komunikaciju.

Kinematografija je diferencirani narativ o krajolicima i prostorima otoka: s jedne strane kinematografi su oblikovali modernu urbanost, a s druge strane reprezentirali kulturni kontekst i urbanost te međuljudske odnose koje ona motivira. Kinofikacija na otocima bila je snažan aspekt njihove modernizacije. Uz gradove gdje su već postojale, nakon 2. svjetskog rata otvorene su kino dvorane i u mnogim selima. Uz razvoj turizma 1960-ih otvorena su brojna ljetna kina, koja iskustvu gledanja filma pridaju dodanu atmosfersku vrijednost.

U svom kratkom dokumentarnom filmu Kino otok (produkcija: Restart, 2016.), jedan od autora ovog projekta, redatelj i filmski kritičar Ivan Ramljak, zabilježio je otužnu suvremenost brojnih zaboravljenih otočnih kinematografa. Film Kino otok tako nije samo elegija o zaboravu, već i oda sjećanju na društveno iskustvo kina, oda čiji ritam pulsira i u podlozi ovog projekta. Društvenu potrebu za kolektivnim iskustvom gledanja filma osjećamo i danas, jer društvo bez kolektivnih iskustava jednostavno – ne postoji.