Hemingway na Lastovu
Wi-Fi galerija siva) (zona
spojite se s vašim mobilnim uređajem
Izložba prikazuje spekulativni video rad o vjerojatnom, no zasada nedokazanom, boravku književnika Ernesta Hemingwaya na otoku Lastovu u 1930-im godinama. Autor je koristio naraciju u formi pjesme praćene guslanjem, često korištenoj u narodnoj predaji priča i mitova. Ova izložba premijerno prikazuje englesku verziju rada.
Na glavnom trgu grada Korčule izložba je vidljiva preko osobnih mobilnih uređaja, spajanjem na Wi-Fi mrežu 'siva) (zona'. Riječ je o novom formatu prezentacije umjetničkih digitalnih radova u organizaciji udruge sive) (zona - prostora suvremene i medijske umjetnosti iz Korčule, koji je ostvaren u suradnji s umjetničkom organizacijom Format C iz Zagreba i Gradskim muzejom iz Korčule.
Autor o radu navodi:
"Šezdesetih godina prošlog stoljeća, Branko, stariji brat mojega oca, predavajući po sveučilištima u Americi kao epidemiolog i tom prilikom boraveći u jednom od hotela u Kaliforniji, slučajno je naišao na neki časopis u kojem je bio tekst o Hemingwayu ili baš njegov tekst “Put u Italiju” tridesetih godina.
Tada već svjetski priznati književnik zamolio je talijanskog poznanika da mu preporuči neko mirno mjesto gdje ga neće opsjedati novinari ili štovatelji njega kao spisateljske zvijezde. Poznanik ga je uputio na Lastovo koje je tada bilo pod Italijom. Postojala je redovita veza hidroavionom do mjesta Ubli kojom je Hemingway doputovao na Lastovo. Spominjao se hotel Solitudo u kojemu je boravio.
Pročitavši taj tekst u dotičnom časopisu, Branko je bio uvjeren da je opće poznata stvar kako je slavni pisac bio na Lastovu.
Mislim da je to bilo 1996., pozvali su ga u HAZU da prenese neka svoja iskustva kao jedan od sudionika prvog stručnog tima koji se bavio otokom krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina, a tada je to bio Susak, zato jer su u HAZU planirali ponovno oformiti stručne timove koji bi se bavili otocima. Tom prilikom se prisjetio teksta kojeg je davno prije pročitao, o boravku Hemingwaya na Lastovu. Zanimljivo je, da za taj podatak od akademika s kojima je bio u kontaktu tada nitko nije znao.
Nedugo poslije toga moja prijateljica Mira Gattin koja je s Lastova, djevojačkog prezimena Jurica, zamolila me da fotografiram neke objekte po Lastovu za potrebe knjige Povijest Lastova koju je pripremao njezin otac, zvali su ga Miš. U razgovoru s njim, pitao sam ga da li zna nešto o Hemingwayu na Lastovu, na što sam dobio negativan odgovor.
Tražio sam taj tekst na internetu, a kasnije nešto moj prijatelj Jadran, temeljitiji od mene, isto nije uspio pronaći tekst o kojem je Branko govorio.
Za sada je to obiteljski, ili možda šire, mit o boravku Ernesta Hemingwaya na Lastovu."
Wi-Fi galerija siva) (zona digitalna je galerija postavljena na otvorenom i slobodnom operativnom sustavu Pivilion koji su razvili Dina Karadžić i Vedran Gligo (Format C). Bežična lokalna mreža (WLAN Wireless Local Access Network) slobodno je dostupna i automatski (bez lozinke ili daljnjih radnji) počinje predstavljanje digitalnog rada svakome tko se spoji na Wi-Fi mrežu. Od 2022. Wi-Fi galerija siva) (zona dostupna je na Trgu sv. Marka u Korčuli u svakom trenu predstavljajući radove u izboru kustosa iz sive) (zone i Formata C.
O autoru
Boris Cvjetanović rođen je 1953. u Zagrebu. Školovao se u Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti (Odjel kiparstva i industrijskog dizajna) te Pedagoškoj akademiji - likovni smjer. Nakon školovanja radio je osam godina kao kipar restaurator u Restauratorskom zavodu Hrvatske. U tom se razdoblju počeo baviti fotografijom, a od 1981. i objavljivati fotografije u studentskim tiskovinama (“Studentskom listu”, “Poletu”). Godine 1984. napušta posao restauratora i profesionalno se bavi fotografijom u statusu slobodnog samostalnog umjetnika. Od 1981. do danas ostvario je niz samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj i u svijetu. Objavljivao je fotografije u brojnim novinama i časopisima. Tijekom 1987. i 1988. godine bio je urednik fotografije u SL-u. Nagrađivan je u Japanu na izložbi “-ism ’95: The 1st Tokyo International Photo-Biennale” nagradom Nikon Camera Co., a u Hrvatskoj 1997. Velikom nagradom na izložbi Hrvatska fotografija, te nagradom Homo volans. Predstavljao na pedesetom Venecijanskom biennalu Hrvatsku zajedno s Anom Opalić.
Godine 1996. objavio je knjigu fotografija “Prizori bez značaja”. Fotografije Borisa Cvjetanovića zastupljene su u knjizi “Echoes – Contemporary Art at the Age of Endless Conclusions” Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996.). Njegove fotografije nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Tokyo Metropolitan Museum of Photography, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galerija umjetnina Split, Zbirka Filip Trade – Lauba, Narodni muzej Zadar, Hrvatskog povijesnog muzeja, Galerije Dante Marino Cettina te privatnim zbirkama.
