Balkanal . Glacial

Silvio Foretić, Janko Jezovšek, Marko Paunović
10. 08. 2017. - 10. 08. 2017.
Kustos/i: Darko Fritz

Trg Sv. Justine, Korčula
koncert elektroakustičke glazbe

22 h

Program se sastoji izvedbi dvije kompozicije elektroakustičke glazbe, koje su nastale u razmaku od pola stoljeća. U prvom dijelu programa je premijerna izvedba digitaliziranog pionirskog djela tape-music-a Balkanal iz razdoblja 1968 - 1974. (praizvedene 1969. u Kölnu, s magnetofonske vrpce), zajedničke kompozicije hrvatskog skladatelja Silvija Foretića i slovenskog skladatelja Janka Jezovšeka. U drugom dijelu programa je premijerna izvedba kompozicije Glacial soundartista Marka Paunovića iz Beograda, u izvedbi autora.

Silvio Foretić porijeklom je iz korčulanske porodice a u svom nomadskom životu kroz mnoge europske gradove grad Korčulu posjećuje u kontinuitetu cijeli život, boraveći pritom u obiteljskoj kući sa baroknim parkom, zaštićenim kulturnim dobrom. Ovaj koncert je prvo predstavljanje njegovog rada u Korčuli.

Narodni oratorij Balkanal nastao je 1968./69. u suradnji Silvija Foretića i Janka Jezovšeka, a prema riječima Foretića 'predstavlja pokušaj suprostavljanja i stapanja glazbene elektronike i folklora, i to ponešto surovog, grubog folklora; tekstovnu podlogu čine naime hrvatske kletve i prokletstva. Glazba nije proizvedena elektroničkim sintetskim zvucima nego isključivo elektroakustičkom transformacijom ljudskih glasova i narodnih instrumenata (gusle, tambure, frule, sopile, bubnjevi i dr.). Pjevačke (uglavnom improvizirane) dionice izvodili su oba autora (S. Foretić, tenor i J. Jezovšek, bas) a uz njih su kao govornice sudjelovale Zdenka Kapko-Foretić, Seadeta Midžić i Jasna Staničić-Muller.' Originalna verzija djela (Altfassung) u trajanju od 46:38 minuta dovršena je 1969. kada je i izvedena u Kölnu, da bi se zbog umjetničkih jednako kao i pragmatičnih razloga – za jednu stranu gramofonske ploče, djelo 1974. godine skratilo na 31:46 minutu u svoju konačnu verziju (Neufassung), koja je uključena i na CD Silvio Foretić : Transakcije (1968-1979) objavljenog 2017. u uredništvu Višeslava Laboša i izdanju Mi2, te koji će biti izvedena u sklopu koncerta.

Foretić i Jezovšek su 1963., još kao, studenti kompozicije Muzičke akademije u Zagrebu osnovali Ansambl za suvremenu glazbu, prvi takvog tipa u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Prema Višeslavu Labošu, povodili su "anti-umjetničke“ stavove svjetske avangarde, oslanjajući se na liniju Cageovih happeninga i ponajviše (poglavito u Foretićevom kasnijem opusu) Kagelove estetike "novog muzičkog teatra“. Kako su propitivali odnos između onog čisto glazbenog i scenski vidljivog faktora samog izvođenja glazbe u koncertnom prostoru, izražavajući kritiku prema tradicionalnom shvaćanju virtuoznosti, ali i prema samoj avangardi, te svim drugim popratnim organizacijsko-umjetničkim klauzulama institucionalnog glazbenog života, nastupi Ansambla bivaju često bojkotirani ili zabranjivani. Ansambl je ugašen 1967. godine. Iz tog kratkog perioda djelovanja Ansambla bitno je istaknuti Foretićeve kompozicije, odnosno improvizirane glazbeno-scenske akcije - Transakcije 2 (1964.) - pri kojoj je Foretić reprodukciju jednog svog starog koncerta sa magnetofonske vrpce "popratio neuobičajenim zvučnim efektima. Naročito je bio efektan kraj koncerta, kada je mladi kompozitor uključio električni brijači aparat i javno – obrijao bradu“ (Večernji list, 1964. bez potpisa). Zanimljiva su i čitanja rada pod imenom Koncert za rog i svijeću (1967.) koji je interpretiran kroz "radikalizirane oblike onoga blefa što ga glazba stoljećima prodaje pod drugim imenima“ (Igor Mandić).

Kompozicija Glacial (2014.-2017.) Marka Paunovića nastala je u trogodišnjem razvijanju mentalne slike repetitivnosti valova, postavljenih u zvučni kontekst. Pri kompozicijskom procesu korištena je ekstenzivna manipulacija četvorokanalnih magnetofonskih traka, kao i reverbalizirani loopirani zvučni fragmenti. Ostinato linija, iako suptilno narušena apstraktnim konstrukcijama, terenskim snimcima, izvjesnom citatnošću i referencijalnošću, u osnovi je temeljena na posvećenju apsolutnoj muzici.

 

Silvio Foretić i Janko Jezovšek: Balkanal
31:46
Pučki oratorij za elektroakustički obrađene glasove i narodne instrumente

- realizacija: Studio fur elektronische Musik der Musikhochschule, Köln, 1968-1974.
- izvođač: Silvio Foretić, Janko Jezovšek
- ton majstori: Genia Hoppenrath, Albert Hoppenrath
- iz arhiva: Musikhochschule Köln
- ljubaznošću: S. Foretić
- prva objava: LP - Franz Bucheler / Foretić + Jezovšek - Sang Und Klang / Balkanal - J & Co - 010, 1974
- restauracija originalnog tonskog zapisa: Višeslav Laboš, CD izdanje Silvio Foretić: Transakcije (1968-1979), MI 2, Zagreb, 2017.

O autorima

Silvio Foretić (Split, 1940.). "Avangardist poslije avangarde" (Eva Sedak). Diplomirao kompoziciju 1965. u klasi Milka Kelemena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Polazio 1965. Ljetni tečaj za Novu glazbu u Darmstadtu (Pierre Boulez), a 1966. – 74. usavršavao se na Hochschule für Musik u Kölnu, u kompoziciji (Bernd Alois Zimmermann) i u elektroničkoj glazbi (Herbert Eimert), te 1968. polazio i tečajeve kod Karlheinza Stockhausena. Potom živio u Kölnu, gdje je 1970. – 75. bio suradnik i asistent Mauricija Kagela, vanjski suradnik na Westdeutscher Rundfunk te glazbeni suradnik u Theater Der Keller. Od 1974. do 2006. predavao je na Folkwang Hochschule u Essenu i Duisburgu, gdje je 1982. utemeljio i do 1994. vodio Ensemble fin de siècle - fin de millénaire. Autor je opsežnoga opusa koji obuhvaća orkestralnu, komornu, vokalno-instrumentalnu, elektroničku i scensku glazbu te djela za glazbeno kazalište. Svrstavši se među vodeće pristaše novih pojava u suvremenoj hrvatskoj glazbi, u svom je stvaralaštvu ostao dosljedan. Primjenjuje najrazličitija glazbena sredstva i tehnike od tradicionalnih do suvremenih, koja prema potrebi u pojedinim skladbama kombinira. Stvaralac je kompleksne umjetničke fizionomije, svestrani izvođač (pjevač, pijanist, glumac, dirigent) vlastitih djela, ujedno tekstopisac. U veselju i u humoru kojim odiše njegova glazba, "kiseli se okus stvarnosti kojoj se angažirano ruga" što je "možda najbolja definicija Foretićevog ljudskog, umjetničkog i skladateljskog angažmana koji prožima cijeli njegov opus i kristalizira se oko njegove specifične stvaralačke poetike" (Nikša Gligo). Među značajnijim su mu djelima komorna poema Melusine (1966.), Liebestraum, kantata za tenor i komorni orkestar (1969.), Fabularium animale, koncertantni komorni musical za 5-6 pjevača i komorni orkestar (1972.), Valse macabre za tenor i salonski orkestar (1978.), Semi-mono-opera za tenor i vrpcu (1979.), opera Maršal (na vlastiti libreto prema scenariju za film Ive i Vinka Brešana, 2011.). Učestalo sudjeluje na Muzičkom biennalu Zagreb. Od 2013. umjetnički je voditelj Glazbene tribine u Opatiji. Član je Društva za Novu glazbu u Kölnu od njegova utemeljenja 1981. (MIC / Minstrel 2015.)

Kompozitor Janko Jezovšek – Jizou rođen je u Mariboru, ali od 1965 živi i radi kao “gost umjetnik”, uglavnom u njemačkom govornom području (Neuberg/Hessen). Kao plodan umjetnik surađivao je s brojnim kazališnim umjetnicima, lutkarima, pleasčima, te drugim umjetnicima; autor je nekoliko opera i multimedijskih glazbenih djela, kao npr. “Opera mobile”, “Bio-opera”, “Bunker”, itd. Posljednjih godina njegova glazbena kreativnost usmjerena je prije svega na glazbenu edukaciju djece. Jezovšek najviše radi na svojoj mehaničkoj glazbi, te je razvio uređaj koji zove Lochomotive, muzičku kutiju s papirnatom trakom, te mehaničku zvučno-filmsku mašinu, Theatre Lochomotive, naročito za i s ne-muzičarima, kazalištarcima i lutkarima, plesačima ali i svima koji se smatraju lišenim dara za glazbu. Jezovšek-Jizousov kreativni rad može biti opisan kao umjetničko i pedagoško obrazovanje za svakoga: od mehaničkih i multimedijskih radionica, radionica kompozicije, koncerata, tečajeva za odrasle i slično.

 

Marko Paunović, ambijentalni umjetnik i zvučni skulptor, bavi se sintezom elektro-akustike i ambijenta istražujući zvučni potencijal melanholične atmosfere autističnih pejzaža u okvirima minimalizma i drona. Njegova produkcija vidljiva je u samostalnim sound performansima, radu dua Andagainandagain, kao i dua sa violinisticoom i audiovizualnom umjetnicom Manjom Ristić. Njegovi poetsko–teorijski tekstovi predstavljaju primjer konceptualne i jezične (l=a=n=g=u=a=g=e) poezije, a ujedno su i polazišta za nastanak kompozicija. Kako svojom autorefleksivnošću govore o samom činu vlastitog nastanka, kao i kompozicijskom procesu, pri svakom izvođenju zalaze u polje lecture performansa.
https://markopaunovic.bandcamp.com/
https://andagainandagain.bandcamp.com/
http://365piecesfroides.tumblr.com/archive