In memoriam Zdenka Kapko-Foretić

Zdenka Kapko-Foretić
Ohrid, 15. listopada 1939.  – Dubrovnik, 3. kolovoza 2021.

Neobično je kada osjetimo privrženost i unutarnji titraj bliskosti s osobama koje smo upoznali tek nekoliko godina pred kraj njihovih života. Takve su osobe rijetke, pa time i dragocjenije. Zdenka je bila jedna od njih. Tko zna koliko je još moglo biti razgovora, zajedničkog posjećivanja koncerata i izložbi koja korčulanska ljeta čine zanimljivima i sadržajnima? Tko zna koliko propuštenih trenutaka veselja zbog susreta, u Korčuli ili u Zagrebu? Tko zna koliko još neispričanih priča i crtica iz bogatoga života, onoga korčulanskoga, iz prošlog stoljeća, kada je kao korčulanska nevjesta stigla u kuću i vrt Foretić prvi put; ili zagrebačkih, iz  Kölna, pa i drugih raznih znamenitih mjesta na kojima je stjecala svoja znanja? A ona su bila velika i pokrivala su širok interdisciplinaran prostor muzikologije, povijesti umjetnosti, književnosti, fonetike i radiofonije, no ona ih je nosila i dijelila nenametljivo, uvijek s iskrenom radošću i znatiželjom za otkrivanjem novoga. Ta njena pršteća energija i polet brisali su godine njene visoke životne dobi, pa mi se činila kao vedra i mudra djevojčica koja u hipu, neposrednim  govorom, postavi sve na svoje mjesto i obogati nas duhom, u isti mah se ne prestajući čuditi životu i svim njegovim pojavnostima. Zato su nas uvijek veselili  njeni i Silvijevi dolasci na sva događanja Gradskog muzeja i sive ) (zone, koja nisu propuštali, kako u Korčuli, tako i u Zagrebu. Izlaganjima o radio dramama  i baletu Stranac obogatila je Dane Petra Šegedina, te otvorila novi prostor istraživanja, a njeno sugestivno čitanje Djece božje na njemačkom jeziku čuvamo kao dio fundusa Gradskog muzeja Korčula. Tko zna.. ima li smisla reći – već nam nedostaješ? Ipak, da, nedostaješ i sve se zbilo naglo, neočekivano, prebrzo. Opraštat ćemo se dugo. Mirno spavaj.

Za Gradski muzej Korčula i sivu) (zonu Sani Sardelić