Zamišljene budućnosti: Turizam (izložba Zagreb)

Darko Fritz
06. 02. 2024. - 20. 02. 2024.
Kustos/i: Mladen Lučić
U suradnji sa: Galerija Kranjčar
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova

Galerija Kranjčar
Ponedjeljak-Petak: 12-19h
Subota: 11-15h
Kaptol 26, Zagreb
slobodan ulaz

Centralni motiv projekta Zamišljene budućnosti (Turizam) neostvareno je turističko naselje zamišljeno na drugim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1970. za lokaciju obližnje uvale Plitvine. Generalni plan kubanskog arhitekta Ricarda Porroa, naselja u obliku ljudskog tijela, razrađivao je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara, arhitekata i umjetnika. Administracija je na položaju glave, smještajne jedinice u ekstremitetima, restoran u želucu, park/labirint je na mjestu crijeva, dok je komunikacija s morem na mjestu genitalija. Naselje je zamišljeno kao svojevrsni gesamtkunstwerk koji je sintetizirao arhitekturu, skulpturu, slikarstvo i turizam u novom, slobodnom društvenom ozračju.

U projektu su kroz film, VR instalaciju, grafike i skulpture oživljene neostvarene utopijske ideje prepletene s dokumentacijom arhitektonskih vizija i umjetničkih radova koji su osmišljeni za turisičko naselje: skulptura srca Aline Szapocznikow, land-art intervencija Uga la Pietre na obližnjem otočiću Ošjak, mozaik nepoznatog autora, funkcionalna skulptura ToboganiPierrea-Martina Jaccota i kuća za muzičara slikara Claudea Bellegadea u obliku stiliziranog penisa. Projekt propituje zamišljanje mogućeg turizma i njegovih usmjerenja kroz vizionarsku arhitekturu, ostavštinu modernizma 1970-ih, uspostavljajući u odnos projekcije budućnosti i njena ostvarenja te današnju društvenu osviještenost shvaćanja i planiranja prostora.

Film Zamišljene budućnosti (Turizam) uvodi nas u mediteranski pejzaž, a model utopijskog naselja predstavlja vizualnu bazu filma na razmeđu analognog i digitalnog svijeta. U filmu je korištena i video arhiva o prvim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1968. gdje je ostvareno mnoštvo mozaika, i audio arhiva s glasom Ricarda Porroa koji govori, na francuskom, o projektu dok je još bio u nastajanju, te decenijama kasnije, na engleskom, o istom projektu, kada ga je uvrstio u niz neostvarenih projekata. Uporabom osciloskopa u obradi slike film predstavlja novi set artefakata i izgleda, ostvarenih u suradnji s Ivanom Marušićem Klifom.

VR instalacija (Un)Real Resort omogućuje nam virtualno kretanje kroz prostor turističkog naselja u pravom mjerilu.

Poliptih „Srce (Za Alinu)” posvećen je poljskoj umjetnici Alini Szapocznikow (1926. – 1973.), čije su dvije dokumentarne fotografije makete skulpture za turističko naselje uključene u sam rad. Ove, dosada neobjavljene, fotografije pronađene su tijekom višegodišnjeg istraživanja u privatnoj arhivi pokretača Međunarodnih susreta Petra Omčikusa (1926. – 2019.) i njegove supruge Kose Bokšan (1925. – 2009.).

Autor projekta je Darko Fritz, suradnik na izradi arhitektonskog modela arh. Tomislav Tabain, 3D renderinga Dimitri Medvedev, tretmana slike osciloskopom Ivan Marušić Klif, VR okružja Vedran Gligo. Film je ko-produciran s Kreativnim sindikatom (montaža Hrvoslava Brkić, glazba Francisco Lopez, kamera Boris Poljak).

VR rad i istraživanje producirala je udruga siva) (zona u sklopu projektne linije Povijest suvremenosti: Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci (1968-1972.), kojim je napravljen uvid u privatne i javne arhive u Hrvatskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Srbiji.

 

Mladen Lučić o projektu:

Zamišljene budućnosti (Turizam)

Darko Fritz, 20-godišnji student arhitekture i godinu dana stariji Željko Serdarević, koji je studirao povijest umjetnosti i engleski jezik osnovali su 1987. godine Studio Imitacija Života, čija je pojava na ondašnjoj sceni dobro uzdrmala duhove i donijela joj nužno osvježenje. Svoje djelovanje najavili su plakatom za Eurokaz – festival novog kazališta, a plakat je uporabom kolaža, svježim koloritom, raznovrsnom tipografijom, a pogotovo romantično-nostalgičnom ikonografijom najavio značajan iskorak u hrvatskom grafičkom dizajnu, ali i novi pogled na likovnost. Njihova se inovativnost bazirala na svojevrsnom rafiniranom patchworku u kojem su spajali različite izražajne tehnike, likovne discipline ili novo sa starim po Duchampovom principu da je sve što se izlaže umjetnost. Takav novi pristup kome je bila svojstvena i jasna retrogardna nota, uskoro je bio vidljiv i na brojnim izložbama gdje su, osim plakata, predstavljali i radove kolažirane od fotografija, printova, zemljopisnih karata i raznih, uglavnom kič predmeta iz nedavne prošlosti. Romantične teme ili estetika nostalgije pomalo je odstupala u korist tehnoloških temata što je bilo sukladno s njihovim izrazom koji je brzo prihvaćao nova izražajna sredstva a koja su tada više koristili u svojim audio-vizualnim performansima, ili kako su ih zvali, glazbeno scenskim priredbama, što je bilo, uz intervencije u javnim prostorima, i njihovo primarno područje interesa te eksplicitno sredstvo umjetničke slobode. Već su se tada, kao i u grupnom projektu Katedrala (1988.) iskazali Fritzovi interesi za eksperimente u kojima je interferirao umjetnosti i tehnologiju što je predstavljalo autentični refleks vremena u kojem se rađala novomedijska kultura. Taj se porod zbio na kulturološkim raskršćima institucija i ulice, novina i fanzina, rocka i ravea (ili vinila i CD-a), filma i videa, ulja na platnu i videoarta te konačno analognog i digitalnog. Kompjuter, koji je još donedavno predstavljao znanstvenu fantastiku, polagano je useljavao u domove, a video igrice su postupno potiskivale televizijske programe. Darko Fritz je prepoznao duh vremena te je od početka svog stvaralaštva aktivno sudjelovao u kreiranju nove umjetničke scene djelujući na više kreativnih razina. Postupno svoje polje interesa širi na povijest i teoriju elektroničke i digitalne umjetnosti te je realizirao niz izložbi i objavio više tekstova od kojih su neki ukoričeni u knjige. U gotovo svim svojim kustoskim projektima Fritz je ostavio i svoj autorski trag umjetnika bilo kao dizajner vizualnog identiteta i kataloga, kao autor postava ili redatelj dokumentarnog video zapisa o izložbi i njezinoj problematici. Film sve više zaokuplja Fritzovu pažnju te započnje s njegovim sustavnim istraživanjem ne napuštajući svoje umjetničke principe medijskog i tehnološkog istraživanja.

Na tragu tih načela koncipiran je i realiziran projekt Zamišljene budućnosti (Turizam) čiji je središnji motiv neostvareno turističko naselje u uvali Plitvine pokraj Vele Luke na otoku Korčuli. Projekt je nastao na drugim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1970. godine, a njegov je autor kubanski arhitekt Ricardo Porro. On je izradio idejni projekt naselja u obliku ležećeg ljudskog tijela, a razrađivalo ga je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara, arhitekata i umjetnika. Naselje je zamišljeno kao svojevrsni gesamtkunstwerk koji bi sintetizirao arhitekturu, skulpturu, slikarstvo i turizam. Administrativni dio naselja zamišljen je na mjestu glave, smještajne jedinice u ekstremitetima, restoran u želucu, park/labirint je na mjestu crijeva, dok je komunikacija s morem na mjestu genitalija. Izložba i projekt Zamišljene budućnosti (Turizam) kroz film, VR instalaciju, grafike i skulpture oživljava neostvarene utopijske ideje prepletene s dokumentacijom arhitektonskih vizija i umjetničkih radova koji su osmišljeni za turističko naselje: skulptura srca Aline Szapocznikow, land-art intervencija Uga la Pietre na obližnjem otočiću Ošjak, mozaik nepoznatog autora, funkcionalna skulptura Tobogani Pierrea-Martina Jaccota i kuća za muzičara slikara Claudea Bellegadea u obliku stiliziranog penisa. Projekt propituje zamišljanje mogućeg turizma kroz vizionarsku arhitekturu, ostavštinu modernizma 1970-ih, uspostavljajući odnos projekcije budućnosti i njena ostvarenja s današnjom društvenom osviještenosti shvaćanja i planiranja prostora.

Taj projekt nikad nije ostvaren a niti je bio poznat javnosti. Fritz ga je otkrio u istraživanju Međunarodnih susreta u Veloj Luci koje je provodio u privatnim i javnim arhivima u Hrvatskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Srbiji. Fritzov interes za spoj arhitekture i umjetnosti ne čudi obzirom da je bio studentom arhitekture i naknadno umjetnosti na Rijksakademie u Amsterdamu, a i stoga jer je arhitektura jedinstvo više umjetničkih disciplina što je u skladu s polazištima autorovog cjelokupnog umjetničkog djelovanja. Na izvjestan način ovaj se projekt nastavlja na umjetnikov rad iz 2016. godine Zamišljene budućnosti (Zagreb), kada je istraživao, registrirao postojeće stanje i ponudio svoju viziju urbanističkom planu Novog Zagreba učinjenog 1960-tih godina. U tom projektu promiče propitivanje nasljeđa socijalnog vizionarstva, preciznije socijalističke i modernističke utopije 1960-ih i današnje društvene osviještenosti kroz problem planiranja gradskog prostora. Takve situacije, između ostalog, prezentirao je i video filmovima i interaktivnom instalacijom čime nije napustio svoj princip radu na zajedništvu znanstvenog istraživanja i autorske kreacije koja je posebno došla do izražaja u filmu gdje koristi inovativnu tehniku algoritamske montaže. U filmu nastalom za projekt Zamišljene budućnosti (Turizam) u suradnji s Ivanom Marušićem Klifom (surađivao je i u ranije navedenom filmu) upotrebljava osciloskop (uređaj za kontrolu video signala) u obradi slike te su u filmu predstavljene nove, do sada neviđene, mogućnosti video izražajnosti. Ne znam da li se Darko Fritz u svom istraživanju ovog utopijskog turističkog naselja, kao ja sada, sjetio futurističkih stropova arhitekta Andrije Mutnjakovića koje je izveo od 1969. do 1975. godine u dvoranama zagrebačke Gradske vijećnice na Gornjem gradu. To spominjem jer znam da taj rad spominje i analizira u svojoj knjizi Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. - 1984.), obzirom da je Mutnjaković u izradi interijera i spomenutih stropova dvorana upotrebljavao i digitalne tehnologije za njihovo trodimenzionalno oblikovanje. Moguću relaciju Mutnjakovićeva projekta i ovog Ricardoa Porroa, prezentiranog na ovoj izložbi, spominjem ne samo zbog sličnih futurističkih vizija oba arhitekta, već kako bi ilustrirao i kontinuirano sustavno istraživanje Darka Fritza na problematici modernizma i digitalnih tehnologija te implementaciju njegovih idejno i tehnološki inovativnih umjetničkih radova u područje kojeg obrađuje. Uspostavivši uravnoteženu sinergiju znanstvenog i umjetničkog djelovanja Fritz je ostvario jedinstvenu epizodu hrvatske suvremene umjetnosti koja kroz formulu zajedništva znanosti, tehnologije i autorske kreacije otvara vrata novim mogućnostima umjetničkih djelovanja.

O autoru

Darko Fritz (1966.) je likovni umjetnik i samostalni kustos. Umjetnički rad predstavio je na više od trideset samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta, a djelovao je i u umjetničkim grupama Studio Imitacija Života (sa Željkom Serdarevićem, 1987. - 1990.) i Katerdala (1988.). Kritički je promatrač tehnologije koja mijenja društvo, a njegov rad premošćuje jaz između suvremene umjetnosti, medijske umjetnosti i mrežne kulture, preuzimajući teme kao što su glitch i nadzor. Uz radove u različitim medijima (grafika, fotografija, film, video, VR, internet i dr.) izvodi i niz instalacija u javnom prostoru u kojima koristi netipične medije kao što su regulacija tramvajskog prometa ili hortikulturne instalacije, gdje spaja sadržaje iz digitalne domene s organskim materijalima.
Godine 2006. pokreće udrugu siva) (zona, gdje kurira više od 50 izložbi. Kustos je preko stotinu izložbi među kojima izdvajamo I am "Still Alive" (digitalna umjetnost 1960-ih i 1970-ih i recentni low-tech i internet art), Zagreb, 2000.; "CLUB.NL - Contemporary Art and Art Networks from the Netherlands", Dubrovnik, 2000.; „Bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961. – 1973.", Neue Galerie, Graz, 2007. i ZKM, Karlsruhe, 2008. - 2009. ; „Rekonstrukcije: privatno=javno=privatno=javno=", Beograd, 2009. ; "Angles and Intersections" (sukustos s Ninom Czegledy, Ellenom Rosi i Peterom Dobrilom, umjetnička direktorica Christiane Paul), MMSU, Rijeka, 2009. i 'Histories of Post-digital', Akbank Sanat, Istanbul, 2014.
Autor je knjige „Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. - 1984.)", Tehnički Muzej, Zagreb, 2021. i izložbe, 2022. godine. Autor je tematskog bloka „Medijska umjetnost" koji uključuje tekst Kratki pregled medijske umjetnosti u Hrvatskoj (od 1960-ih)" i relevantne baze podataka, za portal Culturenet, 2002. Suurednik je knjige (s M. Gattin, M. Rosen i P. Weibelom) "A Little-Known Story about a Movement, a Magazine, and the Computer’s Arrival in Art: New Tendencies and Bit International, 1961-1973", ZKM, Karlsruhe / MIT Press, Cambridge, Mass., 2011. Član je strukovnih organizacija AICA, HDLU, HZSU i počasni član ULUPUH-a.
http://darkofritz.net