Zamišljene budućnosti: Turizam (izložba Korčula)

Darko Fritz
09. 04. 2024. - 22. 04. 2024.
Kustos/i: Sani Sardelić
U suradnji sa: Gradski muzej Korčula
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova, Dubrovačko-Neretvanska županija, Grad Korčula

Gradski muzej Korčula
otvaranje: utorak 9. 4. u 20. 30 h

Centralni motiv projekta Zamišljene budućnosti (Turizam) neostvareno je turističko naselje zamišljeno na drugim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1970. za lokaciju obližnje uvale Plitvine. Generalni plan kubanskog arhitekta Ricarda Porroa, naselja u obliku ljudskog tijela, razrađivao je tridesetak međunarodnih urbanista, teoretičara, arhitekata i umjetnika.

Administracija je na položaju glave, smještajne jedinice u ekstremitetima, restoran u želucu, park/labirint je na mjestu crijeva, dok je komunikacija s morem na mjestu genitalija. Naselje je zamišljeno kao svojevrsni gesamtkunstwerk koji je sintetizirao arhitekturu, skulpturu, slikarstvo i turizam u novom, slobodnom društvenom ozračju.

U projektu su kroz film, VR instalaciju, grafike i skulpture oživljene neostvarene utopijske ideje prepletene s dokumentacijom arhitektonskih vizija i umjetničkih radova koji su osmišljeni za turisičko naselje: skulptura srca Aline Szapocznikow, land-art intervencija Uga la Pietre na obližnjem otočiću Ošjak, mozaik nepoznatog autora, funkcionalna skulptura ToboganiPierrea-Martina Jaccota i kuća za muzičara slikara Claudea Bellegardea u obliku stiliziranog penisa. Projekt propituje zamišljanje mogućeg turizma i njegovih usmjerenja kroz vizionarsku arhitekturu, ostavštinu modernizma 1970-ih, uspostavljajući u odnos projekcije budućnosti i njena ostvarenja te današnju društvenu osviještenost shvaćanja i planiranja prostora.

Film Zamišljene budućnosti (Turizam) uvodi nas u mediteranski pejzaž, a model utopijskog naselja predstavlja vizualnu bazu filma na razmeđu analognog i digitalnog svijeta. U filmu je korištena i video arhiva o prvim Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1968. gdje je ostvareno mnoštvo mozaika, i audio arhiva s glasom Ricarda Porroa koji govori, na francuskom, o projektu dok je još bio u nastajanju, te decenijama kasnije, na engleskom, o istom projektu, kada ga je uvrstio u niz neostvarenih projekata. Uporabom osciloskopa u obradi slike film predstavlja novi set artefakata i izgleda, ostvarenih u suradnji s Ivanom Marušićem Klifom.

Poliptih „Srce (Za Alinu)” posvećen je poljskoj umjetnici Alini Szapocznikow (1926. – 1973.), čije su dvije dokumentarne fotografije makete skulpture za turističko naselje uključene u sam rad. Ove, dosada neobjavljene, fotografije pronađene su tijekom višegodišnjeg istraživanja u privatnoj arhivi pokretača Međunarodnih susreta Petra Omčikusa (1926. – 2019.) i njegove supruge Kose Bokšan (1925. – 2009.).

Autor projekta je Darko Fritz, suradnik na izradi arhitektonskog modela arh. Tomislav Tabain, 3D renderinga Dimitri Medvedev, tretmana slike osciloskopom Ivan Marušić Klif, VR okružja Vedran Gligo. Film je nastao u ko-produkciji Kreativnog sindikata i Sive zone (montaža Hrvoslava Brkić, glazba Francisco Lopez, kamera Boris Poljak).

VR rad „(Un)Real Resort” i istraživanje producirala je udruga siva) (zona u sklopu projektne linije Povijest suvremenosti: Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci (1968-1972.), kojim je napravljen uvid u privatne i javne arhive u Hrvatskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Srbiji.

 

Utopija, distopija ili nešto između?

Sani Sardelić

Zamišljene budućnosti: turizam, umjetnički je rezultat višegodišnjeg  projekta kroz promišljanje mogućih budućih svjetova, te znanstveno istraživanje i kreiranje konceptualnih umjetničkih rješenja autora Darka Fritza.  Temelji se na arhitektonsko - urbanističkom idejnom rješenju i maketi turističkog naselja u obliku ljudskog tijela kubanskog arhitekta Ricarda Porroa (1925.–2014.) nastalom  1970., tijekom bienalne manifestacije Međunarodni susreti likovnih umjetnika u Veloj Luci.  U samoj su razradi projekta sudjelovali i drugi umjetnici, aktivni sudionici Međunarodnih susreta u Veloj Luci, što je u svom radu Fritz posebno apostrofirao. Fritzov rad prethodno je predstavljen tijekom veljače 2024.  u Zagrebu (Galerija Kranjčar) i tijekom ožujka 2024. u Splitu (Salon Galić).

Darko Fritz se, sukladno dosadašnjim kustoskim i umjetničkim preokupacijama, takoreći, reciklažno poigrava s nerealiziranim arhitektonsko – urbanističkim djelom Ricarda Porroa, putem iluminativnog citatnog dijaloga za čiji je fizički smještaj u realnom prostoru, poput utopije,  bila predviđena jedna od prirodnih, tada još uvijek djevičanskih, turizmom netaknutih uvala otoka Korčule – Plitvine pokraj Vele Luke. I  sam se citirani autor, Porro, oslonio na umjetničkog  prethodnika; riječ je o talijanskom manirističkom slikaru Giuseppeu Arcimboldu, učeniku samog Leonarda de Vincija. Fantazam i efekt bizarnosti Arcimbolda suvremenicima se nije osobito uklapao u konvencionalna očekivanja, bio im je tek kratkotrajno zabavan i uskoro zaboravljen, te se čini kako je njegov čudesan svijet bio previše čak i za manirističko razdoblje. No, otkrivaju ga predstavnici nadrealizma i dadaizma početkom 20. stoljeća. Nizu autora kojima je ovaj jedinstveni fantazmagoričan Arcimboldov svijet bio izazovan, početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća priključuje se i arhitekt Richardo Porro. U želji za sintezom vizualnih umjetnosti, te njenim povezivanjem s organskim, napose antropomorfnim formama, kao jednom od odrednica suvremene umjetnosti, Porro osmišljava turističko naselje u obliku ljudskog tijela, s posebnom ulogom pojedinačnih tjelesnih organa. Tako su, primjerice, recepcija i jedinice administrativnih poslova smještene unutar glave, restoran je u središnjem djelu sukladno položaju i ulozi trbuha u ljudskom tijelu, dok su sobe i  prostori noćnog odmora postavljene u  predio ekstremiteta. Posebno je dojmljiva komunikacija s morem na mjestu genitalija. To vrlo specifično oblikovano arhitektonsko idejno rješenje nije lišeno humora, čak i s katološkog, odnosno osobitog dojma koje na nas ostavlja pretilo, stameno ljudsko tijelo s nedvojbenim muškim spolnim obilježjima koje se izležava na plaži.  Kroz metaforične naočale čitamo turizam sunca i mora u punom zenitu.

Hiperrealistički element Fritzovog rada Zamišljene budućnosti: turizam jest rad Srce za Alinu. Tim segmentom se na posebno dojmljiv način dokida komedija tijela, bolno nas suočavajući s nezaraslim ranama živućih sudionika Drugog svjetskog rata, posebice holokausta.  Središnja pojavnost - Srce za Alinu jest nerealizirana skulptura srca Aline Szapocznikow (1926.–1973.), koju Fritz vizualizira s posebnom pažnjom. Nastavno na prvi dojam komike i začudnosti Porrovog rada, susret s Alininim srcem podsjeća nas na Critchleyev podnaslov knjige „O humoru“: Naše duše – šupci. (2002:51)

Film i VR instalacija, te filmski isječci i drugi vizualni materijali postavljeni unutar osvijetljenih kutija, otvaraju nam pogled na futurističke prizore, koji potiču različite emocije; od čuđenja, nelagode, pa čak i jeze, otud problem distopije. Turizam nam se danas nameće, a najčešće i prihvaća kao jedini supstrat napretka. U prostorima koji se percipiraju kao poželjne turističke destinacije, vrijeme mijenja naš prostor i nas u njemu brže no ikada do sada. Turizmu smo spremni podrediti životne ritmove svakodnevice i dugoročno mijenjati prioritete. S današnjim vremenskim odmakom od Porrovog arhitektonsko – urbanističkog  idejnog projekta, te s iskustvom brojnih Betonskih spavača na istočnoj obali Jadrana, Zamišljene budućnosti: turizam nisu tek vizije, nego nerijetko bolna i neshvatljiva stvarnost opredmećena u našoj, ljudskoj nebrizi za najvažniji resurs – prostor. Čini se, kako nas rad Darka Fritza upravo na to upozorava.

 

O autoru

Darko Fritz (1966.) je likovni umjetnik i samostalni kustos. Umjetnički rad predstavio je na više od trideset samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta, a djelovao je i u umjetničkim grupama Studio Imitacija Života (sa Željkom Serdarevićem, 1987. - 1990.) i Katerdala (1988.). Kritički je promatrač tehnologije koja mijenja društvo, a njegov rad premošćuje jaz između suvremene umjetnosti, medijske umjetnosti i mrežne kulture, preuzimajući teme kao što su glitch i nadzor. Uz radove u različitim medijima (grafika, fotografija, film, video, VR, internet i dr.) izvodi i niz instalacija u javnom prostoru u kojima koristi netipične medije kao što su regulacija tramvajskog prometa ili hortikulturne instalacije, gdje spaja sadržaje iz digitalne domene s organskim materijalima.
Godine 2006. pokreće udrugu siva) (zona, gdje kurira više od 50 izložbi. Kustos je preko stotinu izložbi među kojima izdvajamo I am "Still Alive" (digitalna umjetnost 1960-ih i 1970-ih i recentni low-tech i internet art), Zagreb, 2000.; "CLUB.NL - Contemporary Art and Art Networks from the Netherlands", Dubrovnik, 2000.; „Bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961. – 1973.", Neue Galerie, Graz, 2007. i ZKM, Karlsruhe, 2008. - 2009. ; „Rekonstrukcije: privatno=javno=privatno=javno=", Beograd, 2009. ; "Angles and Intersections" (sukustos s Ninom Czegledy, Ellenom Rosi i Peterom Dobrilom, umjetnička direktorica Christiane Paul), MMSU, Rijeka, 2009. i 'Histories of Post-digital', Akbank Sanat, Istanbul, 2014.
Autor je knjige „Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. - 1984.)", Tehnički Muzej, Zagreb, 2021. i izložbe, 2022. godine. Autor je tematskog bloka „Medijska umjetnost" koji uključuje tekst Kratki pregled medijske umjetnosti u Hrvatskoj (od 1960-ih)" i relevantne baze podataka, za portal Culturenet, 2002. Suurednik je knjige (s M. Gattin, M. Rosen i P. Weibelom) "A Little-Known Story about a Movement, a Magazine, and the Computer’s Arrival in Art: New Tendencies and Bit International, 1961-1973", ZKM, Karlsruhe / MIT Press, Cambridge, Mass., 2011. Član je strukovnih organizacija AICA, HDLU, HZSU i počasni član ULUPUH-a.
http://darkofritz.net