Praznine prostora u režiji tijela
novi datum, 3. 8. je program odgošen zbog kiše
Sanja Latinović ovom prilikom predstavlja svoj rad kroz različite pristupe - razgovorom, prezentacijom radova i mini izložbom.
Razgovorom i prikazivanjem isječaka iz video radova Akvarijum (2008.), Ptica (2014.), Movements White (2012.), Do not Cross (2016.), Prepreka ili prag (2022.) bit će obuhvaćene različite faze umjetničkog djelovanja. Kod ove umjetnice gotovo je uvijek riječ o performansu, no medij je protočan pa će performans gotovo uvijek prerasti u kiparstvo, video rad ili fotografiju, stoga su ovi radovi podložni za sveobuhvatnu, interdisciplinarnu prezentaciju. U nekolicini radova umjetnica, što možemo pripisati i kiparskom zvanju, stvara nove (ne)prostore, s naglaskom na odnos punine i praznine te samoga individualca, odnosno sebe samu u središtu. Eklatantan primjer bio bi najrecentniji rad Prepreka ili prag gdje umjetničino tijelo postaje kalup za kratak tunel od stiropora koji je stajao na samom ulazu u galeriju. U izložbeni prostor, dakle, ulaze samo oni izabrani, odnosno oni čija širina tijela ne premašuje umjetničine obrise. Može se to protumačiti i kao svojevrsna ironizacija teze da je umjetnost samo za elitu, odnosno one odabrane.
Na Prepreku ili prag nadovezuje se i Pola mog obroka je umjetnički rad (2023.) koji će jedini biti predstavljen u prostoru u vidu foto-instalacije. Ovdje je također naglasak na kritici umjetničkog sistema, a prisutna je i autoironija, također karakteristična za pristup Sanje Latinović. Performans je izveden na 50. Sazivu umjetničke kolonije na Vlasini. Naime, u periodu od tjedan dana umjetnica je jela samo polovinu svojih obroka koji su joj bili ponuđeni unutar boravka na toj koloniji, a ostatak obroka je dokumentirala u obliku foto dokumentacije. Dakle, i ovdje je naglasak na odnosu praznine i punine - pojedene polovice i nepojedene polovice koja postaje umjetnički rad zbog nepostojeće financijske potpore za njegovu produkciju.
Baš ovakva nevjerojatna višeslojnost jest ono što Sanju Latinović izdvaja od drugih umjetnika - minimalizam koji na začudan način prelazi u nadrealizam, manjak koji postaje višak, performans koji prelazi u kiparstvo, a kiparstvo koje na bijelim pozadinama zidova prelazi u slikarstvo.
Neva Lukić
O autoru
Sanja Latinović (1983., Srbija) završila je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu na kiparskom odjelu, a 2016. magistrirala na odjelu performansa na HKB Bern u Švicarskoj. Od 2009. do 2014. bila je član grupe Treći Beograd sa kojom je ostvarila zajedničke akcije Toplo mesto, Doručak na travi, Veliki san, Mi volimo i umetnost drugih i dr. Dobitnica je nagrade 43. umetničkog Salona u Cetinju, 2021 i Politikine nagrade za najbolju izlozbu u 2022.
'Iako po vokaciji kiparica, rad uglavnom fokusira na performansu, videu i foto dokumentaciji, birajući ih kao polja umjetničkog izraza kroz koji proispituje i sam medij skulpture istražujući njegove transformativne potencijale u odnisima materija – prostor – forma – ideja. Tematske preokupacije usmjerene su na problematiziranju pozicije funkcioniranja individue danas i na svakodnevna suočavanja s različitim oblicima društvenih determiniranosti. Baveći se emocijalno psihološkom dimenzijom tih odnosa, umjetnica iznosi i artikulira svoja viđenja nepretencioznim vizualnim rješenjima/izvođenjima uobličavajući ih u svojevrsne metafore o sindromima, stanjima i procesima koji karakteriziraju usloženu globalnu društvenu sliku.' (Mića Karić)
Njeni radovi nalaze se u brojnim zbirkama, kao što su Muzej savremene umetnosti Beograd, Kolekcija NLB, Galerija Nadežda Petović, Muzej u Smederevu, Muzej u Kraljevu i NLB Art Collection.
www.sanjalatinovic.com
Neva Lukić (1982., Zagreb) je književnica i kustosica. Kao kustosica, priredila je velik broj samostalnih izložbi, a autorica je ili koautorica i niza tematski koncipiranih skupnih izložbi. Surađivala je s različitim institucijama, neprofitnim udrugama te kolekcijama - HDLU- Zagreb, NMMU- Zagreb, Orsula d.o.o.- Zagreb, MLU- Osijek, MMSU- Rijeka, Waag Society- Amsterdam, Arti et Amicitiae- Amsterdam, MPU- Beograd, Galerija B2- Beograd, itd. Sudjelovala je u različitim rezidencijama, programima i konferencijama – Het Wilde Weten/Rotterdam; What Could/Should Curating Do/Beograd/ kao stipendistica Mondriaan fonds; The Autumn School of Curating /Cluj/Timisoara; 9th Cei Venice forum for contemporary art curators/Venecija, Why Remember/Sarajevo, itd. Od 2017.- 2019. bila je aktivna članica See Laba, artist-run umjetničke inicijative u Den Haagu gdje je kreirala izložbeni program. Redovito objavljuje prikaze izložbi i razgovore s umjetnicima u novinama odnosno časopisima. Bila je članicom više različitih stručnih povjerenstava za odabir ili otkup radova, kao i za dodjelu nagrada (Salon mladih, 2010., Radoslav Putar 2021., Erste fragmenti 2020.-2024.). Od studenog 2021. surađuje s galerijom Hestia iz Beograda kao kustosica. Sudjeluje u koncipiranju izložbi, prezentaciji galerije u okviru konferencija i sajmova te je bila voditeljica projekta Manifesta 14 Western Balkans (2022).
www.nevalukic.org
