Bez naziva (Praxis)

Igor Grubić
31. 03. 2022. - 31. 12. 2022.
Kustos/i: Darko Fritz
U suradnji sa: Who Cares?
Potpora: Creative Europe, Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova, Ars kopija

više lokacija
31 . 03 - 31 . 12 . Booksa, Zagreb
31 - 03 - 30 . 04 . Centar za kulturnu dekontaminaciju (CZKD), Beograd
02 . 04 - 31 . 12 . Gradski muzej Korčula
07 . 04 - 13 . 04 . izložba 40 godina - istorija jedne kontrainstitucije, Kulturni centar Beograda, Kolarčeva 6, Beograd
07 . 04 - 31 . 12 . kancelarija br. 5, Kulturni centar Beograda, Knez Mihailova 6, Beograd
08 . 04 - 31 . 12 . Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
12 . 04 - 12 . 05 . billboard . državna cesta D 60, Cista Provo, između Imotskog i Trilja, udruga KVART
01 . 05 - 12 . 06 . ArtfarmP2, Starogradsko Polje, otok Hvar
04 . 05 - 30 . 05 . Centro Huarte, Navarra
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Zagreb, Jadranska avenija - potez Lučko
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Split, Obala kneza Domagoja - trajektna luka
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Split, Poljička cesta - Blatine
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Split, Solinska-Dujmovača
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Dubrovnik, Obala Ivana Pavla II
05 . 05 - 18 . 05 . billboard . Slano, Jadranska magistrala
17 . 05 - 29 . 05 . KIC, Zagreb
23 . 06 - 30 . 09 . Remont - nezavisna umetnička asocijacija, Beograd

Umjetnički plakat Bez naziva (Praxis) Igora Grubića izlaže se tijekom 2022. na raznim lokacijama, u suradnjama uspostavljenim preko Otvorenog poziva za distribuciju rada.

Ovaj umjetnički rad izveden je u formi plakata, tipografske slike koja sadrži tekst na engleskom: "The criticism of all that exists starts with self-criticism" ("Kritika svega što postoji počinje samokritikom"). Veličina plakata je promjenjiva, a naklada rada je neograničena. Minimalna veličina je 70 x 50 cm, a izlaganje u trajanju najmanje deset dana.

Bez naziva (Praxis) referira se na baštinu Korčulanske ljetne škole sociologije i filozofije i časopisa Praxis (1963. - 1974.), gdje su kritički nastrojeni mislioci razvili singularnu putanju humanističkog marksizma i socijalne analize u kontekstu socijalističke, samoupravne i nesvrstane Jugoslavije te stvorili mjesto razmjene kritičkih stajališta između hladnoratovskih Istoka i Zapada. Časopis je izlazio u dva izdanja, domaćem i inozemnom. U uvodu prvog broja časopisa pod nazivom Čemu Praxis? urednici žele “časopis koji neće biti filozofski u onom smislu u kojem je filozofija samo jedno posebno područje, jedna naučna disciplina, strogo odvojena od svih ostalih i od svakodnevnih problema čovjekovog života. Želimo filozofski časopis u onom smislu u kojem je filozofija misao revolucije: nepoštedna kritika svega postojećeg, humanistička vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujuća snaga revolucionarnog djelovanja.”

Praxisov slogan bio je "nemilosrdna kritika svega što postoji", koji potječe od Karla Marxa. Umjetnički rad Igora Grubića Bez naziva (Praxis) i njegova slobodna međunarodna distribucija preko udruge Siva zona propituju globalne teme koje je obilježila Praxisova filozofija, njen međunarodni kontekst i cirkulaciju ideja. Ovim projektom također se propituje odnos lokalnog i globalnog u kontekstu otoka Korčule, gdje su se na prelasku 1960ih na 1970te održavale međunarodne manifestacije Korčulanska ljetna škola i Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci.

Grubić o svom radu kaže općenito: „Shvatio sam da ako želim kritizirati druge, trebao bih početi od sebe; upravo ovdje vrebaju osobni demoni i samoobmana i postoji potreba za kontinuiranim radom na nečijoj budnosti i samoispitivanju."

Praxis je oko sebe okupio znatan krug europskih i američkih filozofa najrazličitijih orijentacija od neortodoksnih marksista, preko fenomenologa do analitičkih filozofa, među kojima su Ernst Bloch, Eugen Fink, Erich Fromm, Herbert Marcuse, Jürgen Habermas, Henri Lefebvre, Richard J. Bernstein i Shlomo Avineri. Svakoga ljeta, Korčulanska ljetna škola fokusirala se na određenu temu: Progres i kultura; Smisao i perspektive socijalizma; Što je povijest?; Stvaralaštvo i postvarenje; Marx i revolucija; Moć i čovječnost; Hegel i naše vrijeme; Utopija i realnost; Sloboda i jednakost; Bit i granice građanskog svijeta i Umjetnost u tehnificiranu svijetu.

O autoru Miško Šuvakovič piše: Grubić, generacijski, pripada onim umetničkim tendencijama, koje blisko političkoj teoriji, na primer Chantal Mouffe, ostvaruju obrt od neutralnog estetizma postmoderne ka političkom aktivizmu. Tu se ukazuje karakterističan prekid sa konceptima postideologije ali i, savremene, prividno meke moći. Kritički potencijal umetničkih prezentacija postaje bitan u rasponu od tretiranja neposredne prošlosti (pad samoupravnog socijalizma, nastanak tranzicijskih praksi kapitalizma, formiranje nacionalnih država) preko problematizacije rodnog i rasnog nasilja, netolerancije i ideološkog slepila u savremenosti.

Projekt Bez naziva (Praxis) kurira Darko Fritz, dio je radionice/simpozija Briga za baštinu 20. stoljeća koji će se održati 2022. godine u sklopu europskog projekta Who Cares? i izložbe Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci 1968.- 1972., koja se izvodi u suradnji s MUO - Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb.

Rad Igora Grubića Bez naziva (Praxis) izveden je pod licencom Creative Commons: Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 4.0 međunarodna (CC BY-SA 4.0) Approved for Free Cultural Works
https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/

O autoru

Igor Grubić (r. 1969., Zagreb) multimedijalni je umjetnik i performer, bavi se fotografijom i videom. Autor je brojnih projekata ( "Crni peristil","Knjiga i društvo-22%" ) samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 2000. godine radi kao producent i autor dokumentaraca, televizijskih reportaža i društveno angažiranih reklama. Višestruko je nagrađivan, 1998. dobitnik je druge nagrade 33. Zagrebačkog salona i 2009. THT nagrada@msu. Predstavnik Hrvatske na 58. Venecijskom biennalu, 2019. Svoje radove prezentirao je u mnogim međunarodnim institucijama, uključujući MOMA New York i New Tate, London, te na raznim manifestacijama, između ostalih: Tirana Biennial 2 (2003); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002); Manifesta 9 (Genk, 2012); 50th October Salon (Belgrade, 2009); Gender Check, MuMOK (Vienna, 2009); 11th Istanbul Biennial (2009); 4th Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012); Gwangju Biennale (2014); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014); Degrees of Freedom, MAMbo (Bolonja, 2015); 5th Thessaloniki Biennial (2015); Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018); Yerevan Biennial – The Time Complex (2020) i Bigger than myself, MAXXI (Rim, 2021).

Who Cares? je projekt suradnje koji se fokusira na praksu skrbi. Sastoji se od pet organizacija posvećenih umjetničkoj produkciji iz raznih dijelova u Europe: Idensitat (Barcelona, Španjolska), SPACE (London, Ujedinjeno Kraljevstvo), Rupert (Vilnius, Litva), Siva zona (Korčula, Hrvatska) i Centro Huarte (Navarra, Španjolska). Na zajedničkom projektu istražuju načine uključivanja publike i prakse skrbi u infrastrukturu i programe svojih organizacija. Who Cares? shvaća brigu umjetničke produkcijske organizacije kao zajedničku odgovornost prema lokalnim i globalnim zajednicama. Who Cares? vodi Centro Huarte kao jedan od odabranih projekata u sklopu poziva European Cooperation Projects 2020 programa Kreativna Europa.
https://who-cares.eu