Baština 20. stoljeća
simpozij je na engleskom jeziku
Baština 20. stoljeća
međunarodni simpozij
Simpozij ukazuje na dobre kulturne i umjetničke prakse iz povijesti 20. stoljeća i posebnost otoka Korčule kao modela održivog otočkog razvoja. Kroz interdisciplinarni pristup simpozij propituje kulturni i geopolitički kontekst dvaju najznačajnijih međunarodnih okupljanja na otoku Korčuli, Korčulanske ljetne škole (1963 - 1974.) i Međunarodnih susreta umjetnika u Veloj Luci (1968 - 1972.).
Kritički nastrojeni mislioci oko časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole razvili su singularnu putanju humanističkog marksizma i socijalne analize u kontekstu socijalističke, samoupravne i nesvrstane Jugoslavije i stvorili mjesto razmjene kritičkih stajališta između Istoka i Zapada u hladnoratovskom kontekstu. Mislav Žitko analizira društvene antagonizame koji su bili u središtu Praxis filozofije tijekom 1960-ih i 70-ih godina, a Paul Stubbs govori o širem kontekstu, dekolonijalnosti i Pokretu nesvrstanih.
Ljiljana Kolešnik prikazuje razvoj umjetničkih kolonija u Jugoslaviji od 1950-ih, a Darko Fritz prezentira jednu od takvih kolonija održanu u Veloj Luci, koja je prvobitno zamišljena kao kolonija likovnih umjetnika za rad u mediju mozaika, no kroz sljedeća dva izdanja ostvarena je interdisciplinarna sinteza raznih umjetničkih disciplina, urbanizma, arhitekture te napokon multimedijalnog pristupa koji uključuje masovne medije i participaciju lokalnog stanovništva. Skulptor Ante Marinović, sudionik Međunarodnih susreta, govori o projektu Luka mozaika, u sklopu kojeg su od 2017. do danas producirani i postavljeni novi mozaici u javnom prostoru Vele Luke.
Dio simpozija su i diskusije „Briga za baštinu 20. stoljeća“ u kojima sudjeluju panelisti i dionici projekta Who Cares? te zainteresirana publika za koju je osiguran slobodan ulaz.
Sani Sardelić prezentira okolnosti manifestacije Obljetnica 100 godina od rođenja Bernarda Bernardija koja se održava u pandemijskim uvjetima, a čiji je dio prezentiran i u Gradskom muzeju Korčula. Osim te izložbe, u sklopu simpozija bit će predstavljene izložbe Željka Badurine „Dva zalaska Sunca“ i VR instalacija „Leonardova podmornica“ njemačke umjetnice Hito Steyerl.
Simpozij je dio višegodišnjeg projekta Who Cares? koji se provodi u suradnji s partnerima iz pet organizacija iz raznih dijelova Europe koje se bave umjetničkom produkcijom: Idensitat (Barcelona, Španjolska), SPACE (London, Ujedinjeno Kraljevstvo), Rupert (Vilnius, Litva), Siva zona (Korčula, Hrvatska) i Centro Huarte (Navarra, Španjolska).
Program
Petak, 15. 7.
09.45 h okupljanje
10.00 h Darko Fritz, uvodna riječ
10.15 h Paul Stubbs: Socijalistička Jugoslavija, dekolonijalnost i Pokret nesvrstanih
10.45 h Mislav Žitko: Praxis filozofija kao (ne)lojalna kritika jugoslavenskog društva
11.15 h pauza
11.45 h Ljiljana Kolešnik: Međunarodne umjetničke kolonije – baština javne diplomacije
12.00 h Who Cares? i panelisti: Briga za baštinu 20. stoljeća, diskusija
13.00 h organizirani ručak (za sudionike)
17.00 h Sani Sardelić: Obljetnica 100 godina od rođenja Bernarda Bernardija u pandemijskim uvjetima
17.30 h Darko Fritz, Dora Meštrović, Sani Sardelić: Arhitektonska ostvarenja Bernarda Bernardija u Korčuli, vođena šetnja
Subota 16. 7.
10.30 h Darko Fritz: Kreativne utopije i Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci 1968 - 1972.
11.00 h Ante Marinović: Projekt Luka mozaika
11.30 h pauza
11. 45 h Who Cares? i panelisti: Briga za baštinu 20. stoljeća, diskusija
12.30 h pauza
17.00 h Who Cares? interni sastanak
18.00 h Hito Steyerl: Leonardova podmornica, Muzej grada Korčule, izložba VR instalacije
18.00 h Željko Badurina: Dva zalaska Sunca, Wi-Fi galerija siva) (zona, Trg sv. Marka, izložba
Sažeci
Darko Fritz: Kreativne utopije u Međunarodnim susretima umjetnika u Veloj Luci 1968 - 1972
Međunarodni susreti likovnih umjetnika bile su međunarodne manifestacije likovnih i srodnih umjetnosti koje su se održavale u Veloj Luci 1968., 1970. i 1972. Manifestacija je prvobitno zamišljena kao ljetna kolonija likovnih umjetnika za rad u mediju mozaika, no kroz sljedeća dva izdanja ostvarena je interdisciplinarna sinteza raznih umjetničkih disciplina, urbanizma, arhitekture te napokon multimedijalnog pristupa koji uključuje masovne medije. Kroz razvoj manifestacije možemo pratiti elaboraciju organizacije kreativnog rada u raznim postavkama odnosa osobnog, kolektivnog i timskog rada kreativaca u sprezi s lokalnom upravom i privredom, uz što je razvijeno nekoliko modaliteta participacije šireg broja lokalnog stanovništva u kreativnim umjetničkim procesima. U sklopu Susreta 1968., umjetnik zvuka Luc Ferrari osmislio je multimedijalni performans, opisan kao “narodna svetkovina”, u čijem se ostvarenu uspješno uključila lokalna zajednica. 1970. godine je planirano turističko naselje prema generalnom planu Ricarda Porroa u direktnoj suradnji urbanista, arhitekata i umjetnika. 1972. Održani su susreti sa službenom temom 'Problem stvaranja novih oblika scena integracijom građana, filmskih, televizijskih, glazbenih i likovnih umjetnika' i potaknuta sudjelovanja lokalnih građana. Međunarodni susreti likovnih umjetnika svojim interdisciplinarnim pristupom te eksperimentalnim i istraživačkim karakterom u sferi likovne umjetnosti i arhitekture, kao i propitivanjem različitih razina sudjelovanja u njima, predstavljaju mjerilo u razumijevanju i implementaciji suvremenosti. Susreti su ponudili nove modele pristupa ljudskoj kreativnosti kroz inovativnost i slobodu, kao i nove organizacijske modele suradnje lokalne samouprave, gospodarstva i kulture.
Ljiljana Kolešnik: Međunarodne umjetničke kolonije – baština javne diplomacije
Jugoslavija je već sredinom 1950-ih godina uključila u svoju kulturnu politiku format umjetničkih kolonija i kiparskih simpozija. Inicijalno zamišljen kao prilika za blisku interakciju između profesionalnih umjetnika i lokalnih zajednica (najčešće malih gradova i sela), pojam umjetničke kolonije proširio se potkraj desetljeća na uključivanje godišnjih okupljanja radničkih likovnih klubova, klubova likovnih amatera i neformalnih naivnih klubova. udruženja umjetnika. Dok je šezdesetih godina 20. stoljeća bilo približno 60-70 likovnih kolonija, prema istraživanju Saveznog saveza likovnih društava, 1984. godine u Jugoslaviji su tada djelovale već 224 domaće i međunarodne likovne kolonije i kiparski simpoziji. Gotovo eksponencijalni porast broja takvih periodičnih događaja 1970-ih i 1980-ih godina ukazuje na promjene u zakonskom okviru angažiranja građana u proizvodnji i širenju kulture. Uvedeni nakon implementacije Zakona o udruženom radu, 1976. godine, omogućili su autonomiju lokalnih zajednica u donošenju odluka o opsegu i prirodi njihovih međunarodnih kulturnih interakcija, uključujući organizaciju međunarodnih umjetničkih kolonija. Njihov doprinos jugoslavenskoj kulturnoj diplomaciji, vrste razmjene koje su pretpostavljale, arhivski dokumenti koji opisuju povijesti najistaknutijih među tim umjetničkim skupovima (evidencija o načinu rada, popis sudionika, katalozi izložbi), sjećanja na sudjelovanje lokalnih zajednica u ovakvi događaji i umjetničke zbirke koje su ostavili za sobom – konstitutivne za pojam baštine – u fokusu su ovog rada.
Ante Marinović: Projekt Luka mozaika
Projekt Luka mozaika pokrenuo je kipar Ante Marinović 2017. godine. Mozaici su izrađeni u radionici u prostorijama bivše tvorince 'Ambalaža' i postavljeni na šetnicama duž obale Vele Luke. U izgradnji sudjeluju Velolučani svih uzrasta i posjetitelji iz cijelog svijeta; gotovo tisuću njih ostavilo je svoje jedinstvene tragove na velolučkim mozaicima. Organizatori su sudionicima osigurali alat, materijal i edukaciju za izradu mozaika. Popločanje duge šetnice cilj je ovog projekta koji bi mogao doseći i rekord najdužeg mozaika na svijetu. Uz mozaike koje su izradili polaznici radionice, na toj lokaciji postavljen je i okrugli mozaik s motivima Hrvatskog pletera i stabla života na kojima se nalaze riječi koje imaju osnovno civilizacijsko značenje. Mozaik promjera cca 3 metra izradio je kipar Ante Marinović.
Sani Sardelić: Obljetnica 100 godina od rođenja Bernarda Bernardija u pandemijskim uvjetima
16. prosinca 2021. obilježili smo 100 godina od rođenja Bernarda Bernardija u Korčuli. Arhitekt, industrijski dizajner i teoretičar dizajna, Bernardi je nezaobilazno ime kulturne povijesti dvadesetog stoljeća. Obljetnice, okrugle poput ove, prigode su ukazivanja na ulogu i značaj autora širokom broju stanovnika različitih kulturnih profilacija i interesa, kao i izgradnje i jačanja kulturnih identiteta sredine. Izazov organizatoru, Gradskom muzeju Korčula, predstavljale su okolnosti pandemije korona virusom i ograničenost u mogućnostima okupljanja i zajedničkim aktivnostima. Postavljanje informativnog panoa o Bernardu Bernardiju na sam stoti rođendan, u suradnji s umjetničkom organizacijom Siva zona, na Spomeniku – Trgu pomirenja, ujedno i autorovom arhitektonsko – urbanističkom djelu, pokazao se dobrim rješenjem koje je omogućilo visoku vidljivost. Informiranje velikog broja ljudi omogućeno je putem Radio Korčule, istog dana priređen je intervju s dr. sc. Ivom Ceraj, višom kustosicom Muzeja arhitekture pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti uz gošću urednicu Sani Sardelić, kustosicu Gradskog muzeja Korčula i voditeljicu Gordanu Šuperak. Jedno od kreativnih i prihvatljivih rješenja bila je vođena šetnja od Spomenika preko Gradskog muzeja do Kule Svih Svetih, s posebnim naglaskom na uočavanje kompleksnih vrijednosti vizura krajolika u kojemu je Bernardi ostvario svoja arhitektonska djela. Na 3. katu Gradskog muzeja Korčula postavljena je izložba Bernardo Bernardi – Isječci iz ostavštine koju je sačinjavao izbor iz izložbe 'Zaostatak interijera' autorice Maje Marković održane 2020. u Galeriji Bernardo Bernardi u Zagrebu, te kolažne interpretacije Darka Fritza, uz predmete iz fundusa Gradskog muzeja, kao i dio stalnog postava na 2. katu. Izložba je zamišljena kao dugoročni izlagački program tijekom kojega bi se izravnom interakcijom prikupljali, obrađivali i izlagali dizajnirani uporabni predmeti, fotografije, intervjui i dokumentarna građa vezana za ostavštinu Bernarda Bernardija u širokom rasponu, uključujući i sjećanja sugrađana na prve godine rada Bernardijevih hotela ili izgradnju Trga Pomirenja.
Paul Stubbs: Socijalistička Jugoslavija, dekolonijalnost i Pokret nesvrstanih
Pokret nesvrstanih nije samo nudio alternative sukobima između Istoka i Zapada u kontekstu Hladnog rata, već je također izrazio nadu da će svijet izaći iz kolonijalne dominacije Sjevera nad Jugom. U kontekstu raspada Jugoslavije početkom 1990-ih, Pokret nesvrstanih je bio aktivno zaboravljen, barem na postjugoslavenskom prostoru, i politički i akademski. Posljednjih godina svjedoci smo ponovnog porasta interesa znanstvenika i aktivistista za povijest Pokreta nesvrstanih u kontekstu rada na međuodnosu socijalističkih i dekolonijalnih procesa i u kontekstu obnove interesa za Jugoslaviju iz globalne perspektive. U ovom predavanju želim se pozabaviti s tri teme:
1. važnost "nesvrstanosti odozdo" u smislu proizvodnje relativno autonomnih prostora za transnacionalnu razmjenu u područjima znanosti, umjetnosti i kulture, arhitekture, obrazovanja i industrije;
2. priroda, opseg i granice poistovjećivanja socijalističke Jugoslavije s antikolonijalnim borbama i njihove podrške; i
3. pitanje u kojoj mjeri je Pokret nesvrstanih, ne samo kroz svoje zagovaranje "Novog međunarodnog ekonomskog poretka", ponudio neku vrstu radikalnog, antikapitalističkog razumijevanja globalnih društveno-ekonomskih odnosa koje je danas vrijedno ponovnog razmatranja.
Mislav Žitko: Praxis filozofija kao (ne)lojalna kritika jugoslavenskog društva
S obzirom na to da se samoupravljanje istovremeno odnosi na pokušaj ozbiljenja socijalističke teorije i za naziv konkretnog društvenog poretka koji se razvijao u Jugoslaviji nakon sukoba sa Staljinom 1948., ovaj rad ima za cilj analizirati društvene antagonizama koji su bili u središtu praksis filozofije tijekom 1960-ih i 70-ih godina. Iako su članovi praksis grupe uglavnom bili filozofi i sociolozi po obrazovanju, njihov je rad karakterizirao značajno širi raspon tema od onoga kojeg bismo očekivali od filozofije kao akademske discipline. Kritička razmišljanja i intervencije u tematskim domenama politike, umjetnosti i tehnologije bile su dio aktivnosti praksisovaca, čak i nakon ukidanja poznatog filozofskog časopisa Praxis, te ključni element održavanja intelektualne vitalnosti u kontekstu burne političke povijesti socijalističke Jugoslavije. Temeljna tvrdnja koju nastojimo razraditi u ovom radu tiče se naravi praksis filozofije pod pretpostavkom da o tako nečemu možemo govoriti u jednini. Naime, praksis filozofija nije bila niti verzija zapadnog marksizma niti intelektualni projekt lojalan političkom režimu. Naprotiv, politika teorije kakvu nalazimo kod praksisovaca pokazivala se kao kontinuirani napor da se artikuliraju i prikažu antagonizmi jugoslavenskog društva, te da se marksizam očuva kao ne-dogmatski i kritički filozofski poduhvat.
O autorima
Darko Fritz je umjetnik, istraživač, kustos suvremene i medijske umjetnosti, grafički dizajner i oblikovatelj izložbi. Studirao je arhitekturu u Zagrebu i vizualnu umjetnost na Rijkakademie van beldende kunsten u Amsterdamu. Član je strukovnih organizacija HDLU, ULUPUH, HZSU i AICA. Umjetnički rad je predstavio na 20 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta. Uz odabir suvremene umjetničke produkcije kroz program Siva zona u Korčuli, kustos je niza izložbi o povijesti suvremene i medijske umjetnosti od kojih izdvajamo bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961 – 1973, Neue Galerie, Graz, 2007, i ZKM, Karlsruhe, 2008-2009., te Histories of Post-digital: 1960s and 1970s Media Art Snapshots, Akbank Sanat, Istanbul, 2014.
Ljiljana Kolešnik viša je znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. U svom radu fokusira se na komparativna istraživanja poslijeratne moderne umjetnosti u srednjoj i jugoistočnoj Europi, a posebice na odnos umjetnosti i politike. Autorica je i urednica nekoliko knjiga (Modern and Contemporary Artists' Networks. The Examples of Digital Tools Application in History of Art and Architecture, 2018; French Artistic culture and Central-East European Modern Art, 2017; Socialism and Modernity – Art, Culture, Politics 1950-1974, 2013), te brojnih članaka o umjetnosti, likovnoj kritici i kulturnoj politici socijalističke Jugoslavije.
Ante Marinović rođen je u Veloj Luci. U Splitu je pohađao Školu za primijenjenu umjetnost a u Beogradu diplomirao likovnu umjetnost na ALU. Zvanje maestro de la pietra stekao je na sveučilištu Asmave u Veroni. Primarno je kipar. Izlagao je 29 puta samostalno i više od dvjesta puta skupno. Radovi su mu u zbirkama mnogih inozemnih muzeja. Član je odbora direktora Međunarodne udruge kipara monumentalnih skulptura (AIESM). Sudionik je svih Međunarodnih susreta umjetnika u Veloj Luci, 1968 -1972. Pokrenuo inicijativu Luka mozaika 2017. u kojoj aktivno sudjeluje do danas. Autor je skulptura u javnom prostoru u SAD, Indiji, Luksemburgu, Italiji, Meksiku, Japanu, Kanadi, Švicarskoj, Srbiji, Sloveniji, Tajlandu i Hrvatskoj. Dobitnik više od dvadeset nagrada za skulpture i crteže.
Dora Meštrović Nakon završetka gimnazije u Korčuli, od 2019. studira povijesti umjetnosti i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dio je vodstva Kluba studenata Filozofskog fakulteta koji organizira radionice za studente, uključujući i postav izložbe nagrađenih radova DA! Festivala uz suradnju sa studentima Arhitektonskog studija i Studija dizajna, 2022. Interes za arhitekturu i dizajn kasnog 19. i 20. stoljeća razvija i kroz odabir diplomskog rada o ostavštini arhitekta i dizajnera Bernarda Bernardija na otoku Korčuli. Volontira u udruzi Siva zona od 2022.
Sani Sardelić kustosica je Gradskog muzeja Korčula. Voditeljica je Memorijalne zbirke Petra Šegedina, Pomorske, Etnografske i Prirodoslovne zbirke, stručne muzejske knjižnice, te muzejska pedagoginja. U Centru za obrazovanje u umjetnosti i kulturi u Splitu stekla je zvanje suradnika u javnim medijima, te diplomirala komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Doktorandica je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, modul: MIKS – Mediteranska interdisciplinarna kulturološka istraživanja. Unutar europskoga istraživačkog projekta ESLAND Project, Island Landscapes – An Expression of European Culture, (Otočni krajobrazi – Izraz europske kulture) terenskim istraživanjem dokumentirala je Korčulu, kao otok s izrazitim mediteranskim kulturnim obilježjima unutar europskoga konteksta. Istražuje odnos oblikovanja prostora i lokalne prehrane. Autorica je programa obilježavanja 100 godina od rođenja Bernarda Bernardija (1921.- 1985.) u Korčuli, tijekom kojega nastavlja istraživanje odnosa čovjeka i prostora unutar osjetljivog prirodnog okružja.
Paul Stubbs je sociolog rođen u Velikoj Britaniji (Liverpool) koji živi i radi u Zagrebu, Hrvatska, od 1994. Njegov rad se usredotočuje na prijevodu javnih politika i mjera, međunarodne aktere u socijalnoj politici, novim zeleno-lijevim municipalizmom te, sve više, povijesti jugoslavenskog socijalizma, socijalnoj skrbi, i Pokretu nesvrstanih. On je znanstveni savjetnik na trajnom zvanjom na Ekonomskom institutu u Zagrebu. Njegova zadnja uređena knjiga, Socialist Yugoslavia and the Non-Aligned Movement: social, cultural, political, and economic imaginaries, će izdati McGill-Quenns University Press u siječnju 2023.
Mislav Žitko predavač je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njegovi znanstveni interesi uključuju problematiku iz područja epistemologije i filozofije znanosti, kao i teme heterodoksne političke ekonomije. Od 2015. godine su-urednik je edicije Radovi Odsjeka za Filozofiju (s Borislavom Mikulićem). Knjigu The Political Economy of Digital Monopolies (u koautorstvu s Paškom Bilićem i Tonijem Prugom) objavio je 2021. godine.
Who Cares? je projekt suradnje koji se fokusira na praksu skrbi. Sastoji se od pet organizacija posvećenih umjetničkoj produkciji iz raznih dijelova Europe: Idensitat (Barcelona, Španjolska), SPACE (London, Ujedinjeno Kraljevstvo), Rupert (Vilnius, Litva), Siva zona (Korčula, Hrvatska) i Centro Huarte (Navarra, Španjolska). Na zajedničkom projektu istražuju načine uključivanja publike i prakse skrbi u infrastrukturu i programe svojih organizacija. Who Cares? shvaća brigu umjetničke produkcijske organizacije kao zajedničku odgovornost prema lokalnim i globalnim zajednicama. Who Cares? vodi Centro Huarte kao jedan od odabranih projekata u sklopu poziva European Cooperation Projects 2020 programa Kreativna Europa.
https://who-cares.eu
